Tribina u Nikšiću: Invaliditet nije bolest

Paraplegičarima pored arhitektonskih i socio-psihološke barijere predstavljaju problem problem ravnopravnog učešća u društvu. Tu su i predrasude da osobe sa invaliditetom ne mogu da rade, samostalno se kreću, putuju, normalno žive. Da bi se situacija koliko toliko promijenila Udruženje paraplegičara Nikšić organizovalo je tribinu na temu „Ublažavanje psihosocijalnih barijera i predrasuda u odnosu na osobe sa paraplegijom“.

„Prvi, ali i najteži preduslov za mijenjanje negativnih stavova u društvu je da osobe sa invaliditetom moraju da podignu nivo svijesti o sebi. Moramo biti svjesni da invaliditet ne znači nužno i nemoć, nesposobnost za samostalan život ili teret za društvo i njihove bližnje“, kazala je Slavica Perošević, sekretar Udruženja.

Pošto je, prema njenim riječima, nedostatak komunikacije sa osobama sa invaliditetom veliki problem današnjeg društva i rezultira izostankom pomoći, Udruženje paraplegičara je uradilo Bonton, sa pravilima ponašanja prema osobama sa paraplegijom, pošto ljudi često nijesu svjesni da govorom ili ponašanjem diskriminišu druge.

„Situacija je danas u Crnoj Gori mnogo bolja nego prije 20-30.godina ali još uvijek ne postoji dovoljno razumijevanja mogućnosti osoba sa invaliditetom. Svi imamo jednaka prava na život, a život znači mnogo toga – pravo na obrazovanje, liječenje, zaposlenje. Malo nam znači to ako završimo škole a ne možemo da se zaposlimo“, istakla je Perošević.

Psihološkinja Biljana Mrkaić je istakla da je anketom u sklopu projekta utvrđeno da od 43 institucije od značaja u Nikšiću samo njih pet zapošljavaju osobe sa invaliditetom, ali ni jedna od tih zaposlenih nije osoba sa paraplegijom.

„Jedna od najčešćih predrasuda prema osobama sa invaliditetom jeste da su manje sposobne i da zbog scoje invalidnosti ne mogu da se zapošljavaju, samostalno kreću i žive, putuju, imaju svoje porodice i djecu, da su češće bolesne od drugih ljudi, da sve rade sporije, da su dosadne i da se drugim ljudima ne dopada da se druže sa njima“, kazala je Mrkaić.

Najbolji način da se promijene negativni stavovi, smatra ona, je da se poveća kontakt sa djecom sa smetnjama u razvoju i osobama sa invaliditetom, uz informisanje i edukaciju šire javnosti o njihovim pravima, potrebama i mogućnostima.

Tribina je organizovana u okviru projekta „Pitajte nas, o nama se radi“ koji se realizuje u okviru projekta Lokalne koalicije za razvoj zajednice. Projekat u kome je partner SO Nikšić finansira Evropska unija.

I pretjerana briga smeta

Često ljudi iz neznanja ili pretjerane obazrivosti nesvjesno diskriminišu osobe sa invaliditetom. Najčešći oblik diskriminacije je putem govora, kada se koriste uvredljivi ili medicinski termini. Pretjeranom brigom, sažaljenjem, zaštitom ili pretjeranim divljenjem za obavljanje običnih poslova osobe sa invaliditetom stavljamo u podređen položaj.

Njih, kako stoji u „Bontonu“ ne treba izbjegavati, ne treba se praviti kao da ne postoje, ali ne treba se ni prema njima ponašati kao da su bolesni jer jedino po čemu se razlikuju od ostalih ljudi je njihov fizički deformitet.

( Svetlana Mandić )