Reforma školstva vodi reformi društva

Reforma školstva treba da dovede do reforme čitavog društva. U suprotnom, ona će biti neuspješna. Reformom se proizvodi kadar koji će više znati i koji će stečena znanja usmjeriti ne samo za ličnu, već i za opštu korist, odnosno korist čitavog društva.

Finska je pedesetih i šesdesetih godina prošlog vijeka bila relativno siromašna zemlja. A onda su Finci pristupili reformi školstva koje nije samo podrazumijevala da se uči po novim metodama, više, bolje, te da se znanja primjenjuju u privredi, javnom sektoru, državnim i lokalnim upravama, itd. Finci su reformom „proizveli“ novi kadar i građane koji uredno plaćaju poreze, nijesu skloni korupciji, ne gledaju da se „ugrade“ u svaki tender i javnu nabavku i na taj način steknu lično bogastvo. Iz te reforme je proizašo kadar koji je snažno svojim znanjem i vaspitanjem pogurao državu Finsku naprijed u ekonomskom i svakom drugom smjeru. Sa njim je korupcija, rak rana siromašnih država i naroda, skoro iskorijenjena, a Finska ušla u red razvijenih država.

U Crnoj Gori skoro deset godina traje posljednja reforma školstva. Njeni rezultati bi već po malo trebalo da se osjećaju, a u punom obimu za 5 do 6 godina. Kako dolazim iz školstva, nijesam optimista da će ona dati željene rezultate. Niti se uči bolje i kvalitetnije, niti će znanja stečena u školi napraviti boljeg građanina ove zemlje koji će voditi računa o svakom državnom centu kao da je lično njegov.

Da bi reforma uspjela moraju je snažno podržati čelni ljudi države, a posebno ministar prosvjete. Naš bivši ministar nije bio čovjek iz prosvjete. On je pravnik koji se bavi politikom. O školstvu i njenoj reformi je znao vrlo malo kad je došao, a pokazao je svojim radom i djelom da ga suština reforme ne interesuje previše. Njemu je bila važna državna politika, te politički ciljevi koje je zacrtao lično on ili koje su mu postavili drugi na početku mandata.

Jedan od prvih ciljeva, ne i najvažniji, bio je da prosvjetni radnici ne talasaju kako bi on na miru mogao da ostvaruje druge zadatke. I u tome je u potpunosti uspio. Prosvjeta je za sve vrijeme njegovog mandata bila mirna. Ostvario je „fantastičan“ odnos sa Sindikatom prosvjete. Razumjeli smo se po svim pitanjima. On je odlično razumio da nama ponegdje fali dopuna do norme, da treba bolje i pravednije raspodijeliti viškove časova, da nam treba povremeno isplatiti jubilarne nagrade i dati jednokratne pomoći za prevoz, da su pojedini direktori nepravedni i grubi prema svojim radnicima, da nam treba povremeno dati po koji besplatan komplet udžbenika. Mi smo ga, sa druge strane, razumjeli da nema para za povećanje plata. I nijesmo tražili! Bez obzira što nam je prosjek plata značajno ispod republičkog prosjeka, a položaj struke iz dana u dan sve gori. A i razumno je bilo da tražimo ministru samo ono što on smatra da treba nam da! Malo smo zatalasali tek kad je on otišao. (Da li je to slučajnost?) Valjda da novom ministru stavimo do znanja da smo živi!

Tako je ministar mogao da vodi politiku zapošljavanja na određeno, odnosno da vrši iscrpljivanje i disciplinovanje i psihološko i političko ljudi koji nemaju rješenje za stalno. U jednom trenutku skoro 2.000 zaposlenih u prosvjeti je bilo bez rješenja za stalno. Zar se ovo ne uklapa u državni projekat oslikan u aferi “Snimak”?

Na miru je mogao da gura crnogorski jezik - jotovanu varijantu, da je forsira u udžbenicima i gdje treba i gdje ne treba. Na kraju mandata je otvorio još jedan fakultet za crnogorski jezik. Zato su mu njegovi „jotaši“ odali priznanje da je za crnogorski jezik uradio više nego svi prethodnici zajedno, počev od Njegoša pa na ovamo.

Direktore je postavljao isključivo po partijskoj liniji. Često ljude bez stručnog kredibiliteta, koji svojim znanjem i karakterom treba da nose reformu, ali poslušne partijske i terenske radnike. Uvidjevši da u zemlji ne vlada ekonomsko blagostanje, ministar je posegao za uvođenjem predmeta Preduzetništvo u osnovnim školama. Da bi djeca od malena mogla da razvijaju smisao za biznis i ekonomiju, te da stečena znanja primjenjuju sjutra u životu. Kao da nemamo dovoljno svršenih ekonomista, menadžera i biznismena. Takvih fakulteta u Crnoj Gori ima na svakom koraku, što privatnih što državnih.

Kako smo zemlja u kojoj cvjeta korupcija, a najveći biznismeni su oni koji su se bogatili sa državnih jasala utajama poreza, mahinacijama, sumnjivim kreditima i ostalim, strah me da od tih mališana potkovanim „preduzetništvom“ ne napravimo armiju prevaranata i sumnjivih biznismena. Hohštaplera, kojima će glavni cilj biti da još više razvijaju sisteme prevare jer su im uzori bili eksperti za prevare i pljačke državne imovine, političari i njihovi pomoćnici koji su stekli bogatstvo baveći se politikom.

Bojim se da će naša reforma školstva dati suprotne efekte od onih u Finskoj sa početka priče. Bivši ministar je ostvario sve zacrtano, pa otišao. Nama ostavio da za koju godinu beremo plodove ove reforme!

( Radomir Božović )