Milionima su "otkupili" krivicu

Država Crna Gora još 2008. godine porodicama žrtava deportacije Muslimana 1992. godine isplatila je preko četiri miliona odštete, pa je na taj način indirektno i priznala da se ratni zločin dogodio.

To se kasnije nije potvrdilo i u dugotrajnom sudskom procesu, kada je pravosnažna odluka glasila: niko od devetorice optuženih, nije kriv za deportaciju 79 građana srpske i muslimanske nacionalnosti, koji su tada imali status izbjeglica u Crnoj Gori...

Oslobađajuća presuda u praksi je dovela do novih tužbi - optuženi su tužili državu i redom dobijaju odštetu zbog neosnovanog lišenja slobode, pa su pretpostavke da će samo ta globa budžet koštati gotovo milion eura.

Oko 800.000 država je već isplatila i braniocima optuženih, po osnovu naplate troškova za njihovo angažovanje u ovom procesu.

Ni nakon decenije od početka istrage i postupka za deportaciju Muslimana niko iz Tužilaštva, Vrhovnog suda ili Ministarstva pravde nije javno želio da objavi koliko nas je koštao taj predmet.

Grube pretpostavke su da je između 7-8 miliona eura otišlo na taj slučaj, koji je u sudnici ostao bez kazne, a sada se samo čeka i odluka Ustavnog suda.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević kazala je da je sudsko poravnanje i materijalno obeštećenje žrtava, odnosno njihovih porodica, bio “događaj od velikog značaja za čitav region”.

“Međutim, pravosnažno okončani krivični postupak sa oslobađajućim presudama, proizveo je loš utisak da niko nije individualno odgovoran za ovaj zločin. HRA je pomogla majkama poginulih žrtava da se žale protiv obje prvostepene krivične presude, kao i da podnesu ustavnu žalbu o kojoj Ustavni sud nije odlučio ni nakon 18 mjeseci. Postoje presude Evropskog suda za ljudska prava u kojima je jasno rečeno da u slučaju torture za koju su odgovorni državni službenici, nije dovoljno da država samo isplati obeštećenje i tako ”otkupi odgovornost”, već da se mora postići i krivična pravda, mora se utvrditi pojedinačna odgovornosti da bi se zaštitila ljudska prava u skladu sa evropskim standardima”, navela je Gorjanc-Prelević.

U HRA smatraju, a to su naveli i u žalbi Ustavnom sudu, da je pravosnažna oslobađajuća krivična presuda - krajnje neuvjerljiva, utemeljena na pogrešnoj premisi da optuženi nisu mogli da odgovaraju za ono što su uradili jer, navodno, nijesu pripadali strani u oružanom sukobu u BiH.

U Akciji za ljudska prava nemaju precizne podatke o tome koliko je državu koštao slučaj Deportacije Muslimana i Bošnjaka.

“Nemamo taj podatak, ali dobro je da se takvo pitanje postavi. I ne samo u tom slučaju, ili u slučaju zločina u Bukovici, Kaluđerskom lazu, postavlja se pitanje koliko državu inače koštaju krivični postupci u kojima ni posle destogodišnjih suđenja nema epiloga. Mislim da država plaća danak zbog određenog broja nestručnih osoba u pravosuđu i da će to u postupku evropskih integracija postati očigledno”, smatra Gorjanc-Prelević.

Begović:Očigledno je da su se na optuženičkoj klupi morale naći druge osobe

Advokat Zdravko Begović , koji je u procesu bio i branilac jednog od optuženih, kazao je za “Vijesti” da činjenica da je država 2008. godine isplatila odštetu “govori o tome da je priznala postojanje ovakvog nedopuštenog čina”. Advokat smatra da je pravosnažna oslobađajuća presuda pokazala da je neko drugi trebalo da sjedi na optuženičkoj klupi.

“Očigledno je da su se na optuženičkoj klupi, umjesto devetorice okrivljenih, morala naći druga lica, budući da su se svi okrivljeni u sudskom postupku branili na isti način. Tvrdili su da su postupali, isključivo, po naređenjima pretpostavljenih, te da je, po njihovom kazivanju, odluka o deportovanju određenog broja lica bila donesena na nivou tadašnjeg vrha vlasti, a što je u ostalom potvrđeno presudom Višeg suda u Podgorici”, naveo je jedan od branilaca u postupku.

Advokat Zdravko Begović je naveo da ne zna tačne cifre o tome koliko je državu koštao ovaj proces, ali da pretpostavlja da je riječ o milionskim troškovima.

“Nakon pravosnažnosti presude svi okrivljeni su nadležnom sudu podnijeli tužbu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode, u kojim postupcima su im dosuđeni novčani iznosi od 60, 70, pa čak i 80 hiljada eura. Uz troškove, koji okrivljenima pripradaju za nužne izdatke angažovanih branilaca, troškovi države po osnovu svakog optuženog za ratni zločin iznose negdje otprilike od 80-90 hiljada eura. Dakle, radi se o zaista velikim troškovima”, saopštio je Begović .

( Biljana Nikolić )