Nakon šest decenija otkriven identitet Nabokove "Lolite"
“Lolita” je prodana u 50 miliona primjeraka otkad je izišla prije 60 godina. Doživljavala je različite interpretacije. Od najsmješnije do najtužnije knjige na svijetu; od moralističkog igrokaza do potpune imoralnosti
Djevojčicu Sally Horner 1948. oteo je pedofil i lopov Frank La Salle. Njen slučaj potresao je Ameriku, ali i ušao u literaturu.
Sally Horner ušla je u Woolworth na Broadwayu da ukrade bilježnicu od pet centi. Morala je da bi je ženski klub, u koji je očajnički željela, primio za članicu. Nikad u životu nije krala. Ali kad je završavala peti razred, uzdrmana pretpubertetom, željela se izdignuti iz dotadašnjeg okruženja.
Toga popodneva 13. juna 1948. sitna krađa obilježila joj je život. Teška joj se ruka spustila na rame. Mršav čovjek orlovskoga lica stajao je iznad nje, čelično sive kose, čelično plavo-sivih očiju. Jedan ožiljak protezao mu se desnim obrazom, drugi ispod vrata. Svako bi mu dao nešto iznad 50, ali Sally, koja je tek navršila 11, činio se mnogo starijim.
“Ja sam agent FBI-a. Uhićeni ste”, rekao je prestrašenoj djevojčici. Zaplakala je. Čeka je popravni dom, rekao je, ali, dodao je, ima sreće što ju je uhvatio baš on, a ne neki drugi agent. Ako mu se bude redovno javljala, sve će zaboraviti. Sutradan ju je muškarac ponovo potražio. Vlada je, navodno, inzistirala da pođu u Altantic City. Morala je uvjeriti majku, izrađenu švelju, udovicu, da je on otac njezinih prijateljica kojima ide u posjet.
Naravno, on nije bio agent FBI-a. Ime mu je bilo Frank La Salle, bio je pedofil silovatelj i lopov. Trebao joj je 21 mjesec da ga se oslobodi. Ali, bilježnica od 5 centi nije promijenila samo Sallyn život nego i literaturu 20. stoljeća, tvrdi Sarah Weinman, autorica Hazzlit Magazina, suradnica u vodećim američkim literarnim magazinima. Ona, naime, smatra da je upravo ta priča - a slične njoj, poput one o Fritzlu, dogodit će se mnogo desetljeća poslije - nadahnula rusko-američkog spisatelja, slavnog Vladimira Nabokova, za roman “Lolita”. U vrijeme objave, 1955. - skandaloznog.
“Lolita” je u SAD-u bila tako ozloglašena da su ga četiri izdavača odbila, a jedan mu je rekao da će, tiska li je, obojica završiti u zatvoru. Prvu je “Lolitu” tiskao francuski Olympia Press, pogrešaka prepunu; 1955. Nabokov se nije smirio dok “Lolita” nije, pročišćena, tiskana za američko tržište (po visokoj cijeni) kod Putnama (1958.).
Rekao je da je ideja romana o kultiviranom evropskom gospodinu koji s pedofilskom strašću za 12-godišnjakinjom završava u suludom, satiričkom cross-countryju SAD-om - nastala 1939. i ranih 40-ih u Parizu, napisana na ruskom. Nezadovoljan pričom, uništio ju je. Godine 1949. Nabokov je emigrirao u Ameriku, a priča mu se “vraćala”, da bi na kraju postala roman dobro ugniježđenih trikova, a Lolitin zavodnik Humbert Humbert pervertit u “outanju”.
Sally i La Sale - s lažnim imenom Frank Warner - unajmili su u Atlantic Cityju sobu. Zvala je majku nekoliko puta, uvijek s automata, govoreći da je OK. Šest tjedana Ella Horner nije vidjela ništa sumnjivo. Zadnje Sallyno pismo bilo je uznemirujuće: ona i “Warner” kretali su za Baltimore. Shvatila je, bila je prevarena: 31. juna 1948. nazvala je policiju.
Policajci u Atlantic Cityju doznali su da se silovatelj Warner predstavio kao Sallyn otac. Našli su dovoljno dokaza da ga uhite, ali prekasno: on i Sally nestali su. Iza njih je ostala fotografija koju njena majka nikada nije vidjela: Sally lijepo uređene kose, u krem haljini, bijelim soknicama i lakiranim cipelama na ljuljašci. Na usnama nešto poput osmijeha, oči pune tuge, učinilo se Weimanici.
Bilo je potrebno 60 godina da neko razotkrije dodirne točke između Sally i Dolores, tvrdi Weiman. Nabokovljev biograf spomenuo je Sally usput u knjizi iz 1990: “Nabokov, American Years”, među člancima koje je Nabokov izrezao iz novina. Ali Alexandar Dolinjin, profesor slavenskih jezika i književnosti na univerzitetu u Wisconsinu, objavio je u Times Literary Supplementu članak u kojem kaže da je Sallyna priča gotovo identična drugom dijelu “Lolite”. Obje su smeđokose, kćerke udovica, s mnogo su starijim otmičarom provele dvije godine, slično su tretirane…
Za razliku od Humberta Humberta, u predlošku liku Franka La Sallea nije bilo ništa literarno. Zatvorski su mu zapisi grubi, deklamacije pune gramatičkih grešaka…
Malo se zna o njegovih prvih 40 godina, osim da je mijenjao mjesta boravka, koristio najmanje 5 lažnih imena i volio žene mnogo mlađe od sebe. Godine 1942. optužen je za pokušaj silovanja pet djevojčica u dobi između 12 i 14 godina; kažnjen je s dvije i pol do pet godina zatvora, ali 14 mjeseci kasnije uvjetno je pušten. Dolores Haze (Sally iz romana), naravno, ne izgovara svoju priču u Loliti.
Glas je dan Humbertu Humbertu, čija šarmantna erudicija zavodi čitatelja - privremeno ili zauvijek - u spoznaji da je on monstrum.
La Salle i Sally u rujnu 1948. smjestili su se u Baltimoreu. Sad je La Salle, u odsutnosti, osuđen za otmicu - 30 do 35 godina zatvora. Pod imenom “LaPlante” nastanili su se u prikolici, u dobro održavanom parku prikolica srednjeg sloja u Dallasu, od travnja 1949. do ožujka 1950.
Susjedi su o Sally mislili kao o tipičnoj 12-godišnjakinji koju otac nije ispuštao iz vida osim kad je odlazila u katoličku školu. Vodila je kućanske poslove, imala psa, “otac” joj je davao novac za odjeću i slatkiše, išla je u šoping, susjedima na ručak. Bila je učenica s najvišim ocjenama. Samo je jednom izostala deset dana, kad je operirala slijepo crijevo. Nakon toga kao da je postala zamišljenija.
Josephine Kagamaster, žena “očeva” poslodavca, primijetila je da Sally ne hoda kao “zdrava, vesela djevojčica”, nego da se kreće kao “stara žena”.
Ali, da je rekla istinu, ko bi joj povjerovao? Ipak, jedna žena… I njeno povjerenje osnažilo je Sally da pobjegne.
Susjeda Ruth Janish posumnjala je da Frank nije Sallyn otac, “abnormalno posesivan”, a ona nije imala prijateljica svoje dobi. Kad su ona i suprug otišli u San Jose, pozvala je Franka da ponovo budu susjedi - rezervirala im je i mjesto za prikolicu. La Salle je napravio grešku. Stigli su u San Jose 18. ožujka 1950. Ruth je ovaj put iz Sally izvukla mnogo više: mala je željela kući, vidjeti majku i sestru, a Ruth joj je dala telefon da ih pozove.
“Pošaljite FBI za mnom…! povikala je Sally u slušalicu. Ruth je rekla da je, blijeda kao krpa, ponavljala - “Što će Frank reći kad čuje što sam napravila?” Policija je došla prije “Franka”. U sudnici je plakala i vriskala, tvrdeći da taj čovjek nije njen otac.
Podignuta je federalna optužnica, a iz San Josea “Frank” je prevezen vlakom: avionski prijevoz optuženika još nije bio dopušten.
Sally, obučena u mornarsko plavi kompletić, crveni kaput, točkastu bluzu i crne cipele u pratnji FBI-a, avionom je stigla u Philadelphiju 31. ožujka 1950. La Salle je drugi dan priznao krivnju; osuđen je na 30 do 35 godina u državnom zatvoru Trenton. Sudac Rocco Palese nazvao ga je “moralnom leprom”. Novine su bile nemilosrdne: nazivale su Sally “debeljuškastom” i “nabijenom”, iako je njena težina bila proporcionalna visini; izvijestili su kako je, gdje i kada imala seksualne odnose s La Salleom koji nikad više nije vidio vanjski svijet. Umro je u državnom zatvoru Trenton sa 70 godina.
“Lolita” ima nesretan završetak, iako zamišljen kao ironija i komedija. Humbert Humbert priča kako Dolores bježi od njega s mnogo starijim Clareom Quiltyjem, prekida s njim i sa 17 godina ostaje trudna s mladim automehaničarom, a Humbert Humbert pronalazi Quiltyja i ubija ga u bizarnoj parodiji duela, dok Lolita umire pri porodu.
Sally je ostala kratko vrijeme s majkom. Sjećaju je se kao briljantne učenice malo “odraslijeg” izgleda koja voli društvo, plivanje… iako je bilo trenutaka kad se činila “odsutnom”. Jednoga dana mladić koji ju je vozio kući zaletio se u kamion ispred sebe. Sally je bila na mjestu mrtva. Frank La Salle poslao je cvijeće na pogreb, obitelj je tražila da ne bude izloženo.
“Lolita” je prodana u 50 milijuna primjeraka u svijetu otkad je izišla prije 60 godina. Doživljavala je različite interpretacije. Od najsmješnije do najtužnije knjige na svijetu; od moralističkog igrokaza do potpune imoralnosti, od kozmičke šale koju priča najnepouzdaniji od svih pripovjedača Humbert Humbert do posvete romantičnom romanu - teorija koju je i Nabokov prihvatio… Nabokov je donekle prihvatio i teoriju da knjiga prikazuje kako je “Europa iskvarila Ameriku”.
(JUTARNJI LIST, Zagreb)
( Mirjana Dugandžija (Jutarnji list) )