Ukinuta presuda Rabrenoviću: Možda ih je batinama vaspitavao

Rabrenović je u Bijelom Polju bio osuđen za zlostavljanje maloljetnog B.Š. (14), dok je za zlostavljanje drugog maloljetnika B.R. (14) oslobođen od optužbe, zbog nedostatka dokaza

6096 pregleda1 komentar(a)
Rabrenović, Foto: Privatna arhiva
22.01.2019. 08:00h

Viši sud ukinuo je presudu kojom je urednik Radija Bijelo Polje Dragić Rabrenović osuđen na tri mjeseca uslovno na godinu dana, zbog krivičnog djela zlostavljanje.

Optuženi je sestrić visokog funkcionera Demokratske partije socijalista Tarzana Miloševića i sin savjetnice doskorašnjeg predsjednika države Filipa Vujanovića.

Predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje, zakazano za 30. januar.

Rabrenović je u Bijelom Polju bio osuđen za zlostavljanje maloljetnog B.Š. (14), dok je za zlostavljanje drugog maloljetnika B.R. (14) oslobođen od optužbe, zbog nedostatka dokaza.

Rabrenović je u odbrani tvrdio da juna 2017. godine nije tukao maloljetnike, već da su oni tukli njegovu djecu.

To su oštećeni negirali.

“Prvostepeni sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, dok su oni razlozi koji su dati nejasni i u znatnoj mjeri protivurječni.

Viši sud smatra da je nužno da se ukaže i to da je za ovo krivično djelo - zlostavljanje, karakteristično da se radnja tog djela ogleda u nehumanom ponašanju prema nekom licu, ali tako nehumanom da ono prevazilazi okvire svakog nehumanog ponašanja, a u vezi sa konkretnim događajem”, piše u obrazloženju Višeg suda.

Oni ukazuju da se to djelo izvršava preuzimanjem radnje kojom se vrijeđa ljudsko dostojanstvo.

“A da se zaista radi o tome, faktičko je pitanje koje sud cijeni prema objektivnim kriterijumima i u zavisnosti od konkretnih okolnosti, a ne prema subjektivnom odnosu oštećenog lica”.

“Prvostepeni sud bio dužan da izvrši vještačenje od strane psihijatara o tome da li su maloljetnici u vrijeme izvršenja krivičnog djela trpjeli pretjerane patnje koje su prevazilazile granice uobičajenog vaspitnog i disciplinskog kažnjavanja maloljetnika (je li ono bilo umjereno, razumno i neškodljivo, tj. da li je bilo sadističko i grubo škodljivo i je li ono vodilo vaspitanju i popravljanju maloljetnika), kako bi se obrazložili subjektivni i objektivni elementi krivičnog djela, što prvostepeni sud nije uradio, pa su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dati su nejasni”.

Osnovni sud u presudi je naveo da su u postupanju okrivljenog u pogledu preduzetih radnji prema maloljetniku, sadržana sva bitna obilježja bića krivičnog djela - zlostavljanje.

Okrivljeni, dodaje se u obrazloženju ukinute prvostepene presude, po pronalsku maloljetnog B.Š. ostvaruje kontakt sa njim, očigledno ga u tom trenutku ne pitajući ko je i šta se eventualno desilo, već nasrće na njega: “Zadaje mu udarac, a zatim juri za njim na parking prostoru, kada maloljetni očigledno pada i zadobija povrede koljena”.

Dodaje se da Rabrenović tada istrajava u pokušaju da uhvati maloljetnika: “Pa i pored toga što je ovaj utrčao u lokal, hvata ga i pokušava da izvuče iz lokala, dok je maloljetnik bio veoma uplašen, što je okrivljeni očigledno mogao da vidi i prepozna”, navodi se u presudi. Objašnjeno je da je dokazima obezvrijeđen iskaz Rabrenovića - da je samo prišao dječaku i pitao ga zašto je tukao njegovu djecu.

“Naime, maloljetni B.Š. ispričao je da je je Rabrenović prvo sustigao njihovog druga A.D. i pitao sina je li ga on tukao. Kada je sin kazao da nije i pokazao na B.Š. Rabrenović ga je uhvatio i kazao: ‘Je si li njega ovako udario o zid’, zatim mu okrenuo glavu i udario ga od zid, nakon čega se maloljetnik otrgao i utrčao u Virtu”.

U odnosu na drugog maloljetnika B. R. sud je Rabrenovića oslobodio optužbi, jer nije dokazano da je izvršio krivično djelo.

Dječaci su na sudu tvrdili da ih je Rabrenović udarao.

B.Š. je rekao da je Rabrenović uhvatio za vrat, ošamario i vukao za ruku, dodajući da je prije toga jedan njegov drug sa Dragićevim sinom zamijenio neku igračku za loptu, sa kojom su se igrali, što ga je razljutilo.

B.R. je na sudu ispričao da ga je optuženi najprije nagazio, a potom udario pesnicom u stomak.

Trojica dječaka tvrdili su da Dragićevog sina niko nije tukao, dok je Dragić tvrdio da mu je dijete došlo krvavo govoreći da su ga tukla starija djeca i da ga je jedan od njih uhvatio za glavu i udarao o vrata garaže.

Prema optužnom predlogu, Rabrenović je B.R. uhvatio rukama za majicu i udario pesnicom u grudi, nakon čega je, ugledavši B.Š. (13) krenuo za njim, sustigao ga, prislonio uza zid. Potom mu je, kako se dodaje, udario šamar i odgurnuo mu glavu unazad tako da je dječak udario glavom o zid.