Đukanović preko brata bio sa nama u biznisu

Švajcarski biznismen optužen za šverc cigareta preko Jadrana Đerardo Kuomo italijanskim istražiteljima ispričao je kako su crnogorski političari dijelili milione od posla sa “tranzitom” cigareta.

On je još 2001. godine na saslušanju tvrdio da ga je Ratko Knežević upoznao sa Milom Đukanovićem i kako je sa aktuelnim premijerom potom razgovarao o dobijanju ekskluzivne licence za transport cigareta preko Crne Gore.

Bivšem tužiocu Đezepeu Šelziju, Kuomo je kazao da su državi Crnoj Gori bili dužni da plaćaju takse u iznosu od oko 30 eura po paketu cigareta, ali da su davali još toliko novca koji bi političari dijelili među sobom.

Svi smo bili za Mila

Ubijeni mafijaš, “pokajnik”, Poro Oracio na ispitivanju tokom 1998. godine ispričao je da su svi iz kriminalne organizacije slavili kada je “Milo pobijedio Moma” na izborima.

On je rekao da je Santino (Santo Vantađato) htio da pobijedi Đukanović, jer im je “Milo davao pokriće, a Momo ne”.

Šelzi je tražio da mu to objasni, a Oracio je rekao da je Momir Bulatović bio protiv cigareta, kao i protiv bjegunaca iz Italije koji su se u Crnoj Gori krili od policije.

Dva puta sam bio na večeri sa Milovim bratom. Vodio me Santino, bili smo ja, Santino, Marcello i Mauricio. Šelzi: Ko je bio osim vas četvorice i Milovog brata? Oracio: Milov brat i dvojica, ne znam čime se oni bave, jesu li "killer", vozači, oni idu stalno naoružani, ne znam šta... poznajem ih ali ne znam šta... to su policajci

Kuomo je čuveni italijanski švercer cigareta, koji je više puta optuživan i osuđivan zbog šverca - prvi put još 1972.

Sredinom 90-ih se preselio u Švajcarsku, odakle je snabdijevao italijanske švercere cigaretama koje su oni preko Crne Gore ilegalno uvozili u Italiju, plaćajući crnogorskim vlastima takozvanu tranzitnu taksu...

Kuomu je u Bariju suđeno za mafijaško udruživanje u okviru iste istrage. Najprije je 2004. prvostepeno osuđen u Bariju za mafijaško udruživanje na sedam godina i četiri mjeseca zatvora, ali ga je zatim Apelacioni sud dva puta oslobodio optužbi (2008. i 2011). Tužilaštvo nije odustalo, a Kasacioni sud je 2009. poništio presudu iz 2008., na osnovu čega je naloženo ponovno suđenje.

Oracio Poro ubijen je 2009. u Italiji nakon što je kao mafijaš "pokajnik" sarađivao sa tamošnjim istražnim organima od 1998. do 2006. Poro je u Crnoj Gori sarađivao u organizaciji šverca kao desna ruka bosa Đuzepea Ćelamare...

Suđenje

Nakon trogodišnjih preliminarnih saslušanja, u februaru prošle godine u Italiji počelo je suđenje za šverc cigareta između Crne Gore i Italije.

Optuženi u procesu su Branislav Mićunović, Dušanka Pešić Jeknić, Veselin Barović, Branko Vujošević i Andrija Drašković.

Miroslav Ivanišević i Stanko Subotić ranije su oslobođeni optužbi u odvojenom suđenju (njihovi advokati su zahtijevali da im se sudi po kratkom postupku), a slučaj protiv premijera Crne Gore Mila Đukanovića arhiviran je zbog političkog imuniteta.

Kuomo: Priča da je sve išlo za takse Crnoj Gori je glupost

Šelzi: Pročitali ste ispitivanje Della Torre, koji kaže: "Sve što je išlo Crnoj Gori, bile su takse". Kuomo: Laži! Šelzi: Zašto? Kuomo: Takse su bile 30 dolara koje su plaćane Zeta transu, a sav ostali novac koji smo mi plaćali... donosili smo 80.000 šteka, a plaćali 100.000, to je već 20.000 šteka plus, pomnožite to sa 60, nek bude već 6,1 milion i 260 hiljada dolara preko onoga što plaćate, zatim tu je 30 dolara, a plaćali smo 60, to je dodatnih 30 dolara - tih dodatnih 30 dolara za 100.000 šteka, to je još 3 miliona i više, to je 4 miliona i 260 hiljada koje su međusobno dijelili političari, i 30 dolara je bilo za održavanje granice, Zetatrans i radnika koji su tamo radili, neka prekine da priča gluposti! ... Kuomo: Branko iz MTT-a (Montenegro Tobacco Tranzit) je takođe bio dio Đukanovićevog tima. Šelzi: Tima u smislu iste političke grupe? Kuomo: Igraju zajedno basket. Šelzi: Dakle, oni su baš prijatelji? Kuomo: Da, igraju basket zajedno.

... Šelzi: Dakle Branko iz MTT-a, koji ima nadimak Philipe, je prijatelj Đukanovića i Branka Perovića? Kuomo: Da... Marta-maja 1996. sam više puta išao u Crnu Goru pozvan od strane Garatka (komentar u transkriptu navodi da se radi o Ratku Kneževiću čije ime Kuomo pogrešno izgovara), sa ciljem da ulažem u hotele tamo. Nakon što sam pažljivo razmotrio internu situaciju u zemlji koja je naravno bila u haosu, i razmislio i nakon što mi je rođak koji je bio sa mnom rekao da pazim jer je to zaraćena zemlja i da nije slučaj da se ulaže u turizam jer "danas ih ima, sjutra ih nema" i tada je on dobio ideju i da dobijemo licencu ili možda čak ekskluzivu za Crnu Goru nakon čega sam pitao (nerazumljivo, komentar u transkriptu) je li moguće razgovarati sa nekim važnim političarem na što mi je on rekao da nema problema i da će me povesti direktno kod Đukanovića koji je predsjednik Crne Gore i njegov najbolji porodični prijatelj godinama i godinama, baš blizak zato što su živjeli u istom mjestu i očevi su im zajedno u školu išli... Onda je došao Milo i počeo da govori na svom jeziku, a Ratko mi je prevodio i rekao je da će biti izdate četiri licence za Crnu Goru ali da će ekskluzivu imati samo jedna. Šelzi: Kako se rađa potreba za uvozom u Crnu Goru? Kuomo: Pa, recimo da je licenca bila potrebna i zbog onoga što se već razvilo kao posao preko Korada Bjanka i Ćira Macarele sa gliserima koji su direktno iz Crne Gore prevozili robu. Šelzi: Odakle se do tad dovozila roba? Kuomo: Iz Albanije, a prije Albanije iz Hrvatske... Iz Albanije je završeno zato što ona ima direktne odnose sa italijanskom vladom i italijanska vlada je naredila u sporazumu klauzulu koja je navodila da se nije smjelo više trgovati cigarima sa švajcarskim preduzećima koja su prodavala robu koja je (preko Albanije) bivala dovožena na italijansku teritoriju.

Predsjednik ti učini preko brata, policija ništa ne preduzima...

Ispitivanje Oracia 1998.

Oracio: Za Božić smo svi zajedno slavili što je pobijedio Milo kao predsjednik... Glasalo se između Mila i Moma, i Santino je htio da pobijedi Milo jer nam je davao pokriće, a Momo ne. Šelzi: Kako mislite pokriće? Oracio: Čuo sam dok su oni pričali sa tim Đurom - da ako Milo pobijedi... zato što je Momo bio protiv cigara i protiv bjegunaca (latitanti, italijanski kriminalci koji su se u Crnoj Gori krili od italijanske policije). A Milo, ne, Milo je to htio. Šelzi: Zašto? Oracio: Zato što je i on u tom biznisu. Šelzi: Kako to znate? Oracio: Zato što sam večeravao sa njima. Šelzi: Sa kim? Orazio: Sa Milovim bratom... Dva puta sam bio na večeri sa Milovim bratom. Vodio me Santino, bili smo ja, Santino, Marcello i Mauricio. Šelzi: Ko je bio osim vas četvorice i Milovog brata? Oracio: Milov brat i dvojica, ne znam čime se oni bave, jesu li "killer", vozači, oni idu stalno naoružani, ne znam šta... poznajem ih ali ne znam šta... to su policajci. Šelzi: I gdje ste išli? Oracio: U jedan restoran blizu Zelenike, jeste li vidjeli raskrsnicu u Zelenici, prvo se ide ispod tunela, tu je tvrđava, ne znam kako se zove, tamo smo se stalno viđali... Ali za večerom smo sjedjeli... bila su dva stola, mi bismo sjedjeli ovdje, a oni tu, blizu nas. Taj Đuro je pričao 'slovenski', nije da sam razumio šta su pričali ali radilo se o dogovorima za biznis. Biznis je bio oko cigara, oko benzina. Zato što je tamo benzin jeftin, Santino je trebalo da prodaje, šta znam, za 1.000 lira, 2.000 lira, ali 500 lira od toga je išlo Milovom bratu, što opet uvijek ide Milu, brat se pojavljivao i onda bi benzin poskupio. Gliseri koji su htjeli da toče gorivo morali su tu da toče... I pričalo se: gorivo od te i te cijene moraš naplaćivati toliko i toliko, od 1.000 lira na 2.000 recimo, djelovi za glisere, ako u Italiji koštaju toliko, ovdje moraš platiti toliko i toliko lira. Jednostavnije rečeno, od onoga što se uzimalo dijelilo se, zarada se morala dijeliti. Ovi susreti su bili da bi se podijelila zarada i on je imao odriješene ruke da bude papa, kralj i kardinal... I plus je dobio i pasoš. Šelzi: Ko on? Oracio: Santino je dobio 'slovenski' pasoš, originalni, tako da njega niko nije mogao da dira. Šelzi: Koje ime je pisalo na pasošu? Oracio: To nisam vidio. On je dobio originalni pasoš... Recimo, kao da ja odem kod predsjednika Luiđija Skalfara... i onda mi on da papir... Niko mi više ništa ne može i ja radim... ono što me je volja. Pratite li me doktore? Samo što Luiđi Skalfaro (predsjednik Italije) ne dolazi lično, nego pošalje brata, ali mi učini što i policija ne preduzima ništa...

( Danilo Mihajlović, Nela Lazarević )