Dan: Nadzirali Marovića da se ne bi susreo sa Kneževićem

Uokviru suđenja za međunarodno krijumčarenje cigareta italijansko tužilaštvo dostavilo je tamošnjem sudu transkripte snimljenih razgovora crnogorskih državljana, prema kojima je jedna od glavnih zabrinutosti vrha vlasti bila mogućnost da potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović stupi u kontakt sa bivšim šefom misije u SAD Ratkom Kneževićem, piše list "Dan".

Prema tim transkriptima, Duška Markovića, sadašnjeg potpredsjednika Vlade i dugogodišnjeg šefa crnogorske SDB, posebno je zanimalo gdje je Knežević i dali postoji mogućnost da se sretne sa Marovićem.

"Moraš javiti Rajku (Tomiću, Marovićevom pratiocu i funkcioneru MUP-a), koji je sa Svetom, da obrati posebnu pažnju", rekao je Marković u razgovoru sa nekadašnjim šefom trgovinske misije Crne Gore u Milanu Dušankom Jeknić Pešić.

Posebno pitanje tokom njihovog razgovora, kako piše "Dan" bilo je gdje je Srećko Kestner i šta bi mogao reći italijanskim istražiteljima. Knežević, premijerov kum i bivši šef misije Crne Gore u SAD, više od deset godina u javnim nastupima potencira pitanje umiješanosti vrha crnogorske vlasti u šverc cigareta, tvrdeći da je premijer i lider DPS-a Milo Đukanović na čelu međunarodne kriminalne organizacije.

Tužilaštvo u Bariju je dostavilo sudu na hiljade stranica transkripata prisluškivanih razgovora, od kojih se najveći dio odnosi na razgovore koje je vodila Dušanka Jeknić Pešić. Suđenje Dušanki Jeknić Pešić, Branislavu Branu Mićunoviću, Veselinu Baroviću, Branku Vujoševiću i Andriji Draškoviću, biće nastavljeno 14. jula naredne godine u Bariju.

U snimljenom razgovoru, čiji transkript je objavio "Dan", koje je tužilaštvo iz Barija zavelo pod brojem 2563-00, Jeknić Pešić navodi da je u pismu predsjedniku Vlade Crne Gore Milu Đukanoviću preporučila da Kestner ne bude uključen u biznis sa cigaretama. U razgovoru koji je italijanska policija snimala 22. novembra 2011. godine učestvovao je i sadašnji Đukanovićev politički savjetnik Milan Roćen.

Jeknić Pešić u razgovoru navodi da su sa njom u Milanu potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović i njegova supruga Đina, i izrazila je bojazan jer Marović razmišlja da se sretne sa bivšim šefom crnogorske misije u SAD Ratkom Kneževićem.

Dok Jeknić Pešić navodi da "on (Knežević) živi sa lošim predubjeđenjem da ćemo se mi pozabavati svakim ko nešto zna”, Marković predlaže da se Marovićev pratilac Rajko obavijesti i preduzme mjere i spriječi eventualni kontakt Kneževića i potpredsjednika DPS-a.

Marković je tokom razgovora sa Jeknić Pešić ukazao kako sumnja da je Knežević došao u Milano da bi provjerio gdje je Kestner. Naime, prema zvaničnim policijskim podacima, italijanski pravosudni organi priveli su Kestnera dva dana prije ovog razgovora Markovića i Jeknić Pešić.

Prema navodima tužilaštva, Kestner je uhapšen 20. novembra 2001. godine i na saslušanju u Komu 20. decembra iste godine potvrdio je svoju ulogu, prema tvrdnji istražnih organa, u kriminalnim operacijama koje su vodili Veselin Barović i Branko Vujošević, kao i umiješanost premijera Đukanovića.

Tužilac koji vodi postupak Karmelo Riko predložio je Kestnera, bivšeg šefa skupštinske komisije za ispitivanje navoda u listu „Nacional” Vuksana Simonovića, Ratka Kneževića i Gorana Staševića za svjedoke na predstojećem suđenju.

U sklopu dokaznog materijala tužilaštvo je dostavilo nekoliko hiljada stranica dokumenata koji se odnose na prisluškivane raagovore okrivljenih crnogorskih državljana. Operacije prisluškivanja vođene su po nalogu tužilaca iz Napulja i Barija od 1995. do 2002. godine.

Transkript razgovora Milana Roćena, Dušanke Jeknić Pešić i Duška Markovića

Razgovor broj 15897 od 22.11.2001. u 22,57, izvod od korisnika 335/6341767 u upotrebi Dušanke Jeknić br. Ar. 2563/00./

Roćen: Halo! Jeknić: Pričaj sa mnom iako si zauzet! Halo! Šale se... prekid

Jeknić: Eto...zar nije blizu tebe i tvoj prijatelj Dujo (Duško Marković)? Roćen: Da, tu je! Jeknić: Onda daj mi ga, hoćeš li? Roćen: Evo, sad ću. Jeknić: Iskoristiću ovu priliku zato što ne volim da ga zovem... znaš... sa ovog mog (telefona) na... Roćen: U redu. Jeknić: Hajde, hajde. Roćen: Evo ga. Jeknić: Reci da je predsjednik! Marković: Halo!

Jeknić: Halo, gdje si! Marković: Oh... Jeknić: Opet te je zbunio...iako me uvijek pomiješaš... Marković. Gdje si, ja...ja...čekaj, čekaj malo...ja sam zvao, ja sam zvao. Gdje si bila? Ja sam zvao. Jeknić: Otputovala sam, otputovala sam (iz Crne Gore)...popodne Marković. Ne radi telefon!

Jeknić: Otputovala sam sa Marovićkom, znaš! Marković:- Jeknić: Vidi, da li je Dragica podnijela izvještaj? Da li te je zvala? Marković: Ne.

Jeknić: Znaš li koga sam vidjela čim sam sletjela, brate? Ja i Đina (Marović) smo uzeli taksi za centar grada, a ja kao da sam vještica, kada sam prvog puta ugledala onaj džip BMV u garaži, svaki put kad vidim BMV...kada smo čekali red za taksi, vidjela sam da sa druge strane dolazi... eto.,.neki džip i vidim tablice velikog VOH... bio je to on Ratko (Knežević)! Marković: Znam. Jeknić: Bio je sam, koliko sam vidjela, sam, pričao je telefonom, znaš. Okrenula sam se, s obzirom da sam ga odmah prepoznala. Dolazio je odnekud ka aerodromu. Vidi...neki logični zaključak...a mogla bi biti možda i besmislica sa moje strane. Nije u hotelu, ako je imao neke... Marković: Gdje, gdje?

Jeknić: U Milanu! Eh. Dakle, nije u hotelu (Principe di Savoia) ili je promijenio hotel i ne spava više tamo, iako je zvao izvjesne ljude tamo. Nisam mogla da objasnim situaciju tom čovjeku u hotelu da ga pitam kome (je telefonirao Knežević) znaš. Dakle, imao je ovdje prije neki dan izvjesne ljude sa kojima se čuo, i koji su bili naši, znaš...eks-Jugosloveni, znaš...međutim, sjutra ću poći da vidim. Po mojoj pretpostavci je pošao u Lugano zato što mi izgleda čudno da neko skine jaknu i da se u košulji sa kravatom vozi u mali obilazak grada, znaš, ali stigao je odnekud. Marković: Da, da.

Jeknić: Aha, dovlači se odnekud, kažem ja, druga stvar...ne mogu sada...ali sljedeći put kad se vidimo...znaš kako mu prepoznajem poteze, imala sam informaciju odmah noćas. Dado (Asović Damir) mi je...eto...kako se kreće tajno, znaš Duško, diše mi za vratom na isti način koji smo imenovali jutros...Sada je pronašao, prateći jednu liniju...u potpunosti bez...nema ništa, ovdje nema ništa, a na liniji jedne stare karte koju je imao Janko (Jeknić Janko, pokojni muž Dušanke Jeknić) i za koju je on znao... za koju je on znao gdje je bio umiješan...i on posao je sljedeći tu liniju i privukao je pažnju...znaš, a oni se sa da interesuju...On zna da u toj stvari nema ničega ali on hoće da ih umiješa u...da se pozabavi sa mnom! Marković: Da.

Jeknić: Razumiješ? Tačno tako...tačno tako... mislim...javila sam...čim sam čula ovu informaciju prije 15 dana...ovu prvu (informaciju) Marković: Da. Jeknić: Sada ta stvar potpuno...on (Knežević) je potpuno lud, sada mi je jasan cilj, on ne zna ništa, ali ih uvodi da se pozabave...znaš Marković: Da, da. Jeknić: A on, pošto se pozabavlja sa mnom, učiniće da nešto iscuri napolje jer on živi sa lošim ubjeđenjem da ćemo se mi pozabaviti svakim ko zna nešto, razumiješ! Marković: Dakle znači...znači bio je sam u autu?

Jeknić: Bio je sam u kolima, i sada, reći ću, noćas Marovići su u ovom hotelu, nisam sada htjela da izigravam njuškalo, kažem taj čovjek mi je rekao odmah, oni znaju, pošto...odmah mi je rekao: Duška, nije došao avionom, nije ovdje ali prije neki dan je ovdje imao goste, znaš ja sam rekla da ću svratiti i da ćemo popiti kafu i tako... Marković: Moraš javi Rajku (Tomiću, funkcioneru MUP-a, čovjeku iz pratnje Sveta Marovića) koji je sa Svetom da bi malo obratio pažnju! Jeknić: Eto...Đina je vidjela sve što smo rekli Svetu, sada je Đina usredsređena da ih on prati! Halo! Marković: Ah.

Jeknić: (smije se) Zato što se dogodilo to da ga vidim, i posljednji put, znaš! Eto..ne znam... Sveto je govorio noćas: Zbog toga sam Đina noćas htio da se sretnem sa njim, kaže Sveto. Želio bih da se nađemo. Zašto da ne? Ja mislim kad bih ga sreo to bi počeo da mu govori, znaš. Marković: Učiniće to, učiniće. Jeknić: 100 odsto. Ah, 100 odsto. Marković:

Jeknić: A ako (Knežević) zna da je ovdje (Marović) doći će da ga potraži iz bilo kog razloga, znaš. I kažem ovo.,.ja sam potpuno mirna... nemam...međutim nije prijatno...znaš...kao što znaš da nije bilo prijatno čuti tu stvar. Nikome se ne sviđa da stvari uošteno, shvataš... Marković: Da. Jeknić: Generalno gledano, kada živiš vani (u inostranstvu) svi mi smo predmet...čak bez ikakve...to dobro znamo, zar ne?...baš...i to je normalno. Ko god živi u inostranstvu ima baš visoku kulturu življenja i znaš da...nije važno ako živiš svoj život kao...užasno je, užasno, eto tako, tako kažem da je veoma aktivan i znaš šta... Marković: -

Jeknić: Eh, pogodio me, rekla sam noćas prijatelju (Đukanović Milu), ostala sam šokirana kada sam ga vidjela, znaš pomislila sam da se sakrio na nekom đubrištu, znaš, ali vidiš, on se ne zaustavlja... Marković: On je bio u Zagrebu juče. Jeknić: Eh, ali on je u Trstu znaš li gdje... ovaj o kome sad pričam je u Trstu. To su njegove...znači da tu uz pomoć jugoslovenskih veza i ko zna kojih...je našao način da, znaš...pusta...pusta stvar, to sam htjela da kažem. Sada znaš kako stoje stvari, mislim tu je... hm... ne znam u kakvim si odnosima sa onim Željkom Stomatovićem. Taj Željko je moj prijatelj... Marković: Nemam nikakve veze sa njim. Jeknić: Nemaš...eh...on je tu u konzulatu. Marković: U konzulatu? jugoslovenskom? Jeknić: Eh, on je konzul! Marković: A slušaj, ja sam danas primio papir koji je jugoslovenski konzulat...gdje je bio... Jeknić: Trst Marković: U Bariju. Jeknić: Ne, on je u Trstu. Marković. Ima li konzulata u Bariju? Jeknić: Ima, ima.

Marković: Ovaj iz Barija piše na poslovima tranzita cigareta preko Zetatransa, znaš. Imao sam original dokument a oni ga šalju ambasadi u Rimu, to znači da se taj konzulat bavi i tim poslovima. Jeknić: Aha. Marković: Sada, ja sam mislio da je Željko u tom konzulatu. Jeknić: Ne, Željko je u Trstu, znaš! Željko je u Trstu, ali... Željko... Marković: Da, da, da. Jeknić: Odavno već, znaš...eh...hm...ne znam iskrena da budem...ko...mislim da se taj ne zaustavlja, on je dakle juče bio u Zagrebu, svratio je danas ovdje, i bio je sigurno 100 odsto u Luganu, gdje ide? Išao je ka aerodromu. Tamo su izašle iz grada, znaš, iako je on... znaš...zato što ja poznajem dobro Milano.

Marković: Znaš li možda zašto?...znaš li zašto je možda tamo? Da pronjuška i iskontroliše da li je onaj u zatvoru gdje je, te stvari. Jeknić: 100 odsto papiri Marković: Traži onog Kestnera (Srećka Kestnera) znaš. Jeknić: Moglo bi biti, moglo bi biti, znaš. Marković: Niko ne zna gdje je, znaš. Jeknić: Ah, da, znaš da je šmugnuo. Eto njega okrećući je...on sada okrećući je zbog toga je... kako počinje igru... da bi imao novog materijala...on forsira...vidim kako forsira stvari ka me NI...ON forsira da bi pronašao tamo bar jednu... da bi proširio priču...i da je započne na istoj temi...igru. Sve to što zna...sve što je znao samo po indikacijama, razumiješ! Marković: Da, da.

Jeknić: A znaš, da prijatelj (Đukanović Milo) ga je uključio u ovu stvar onda kada je Janko poginuo. A ja sam prijatelju napisala jedno zvanično pismo da mislim da ne bi bilo dobro uključiti njega zato što mislim da neće voditi stvari odgovorno i objasnila sam im detaljno kompletan problem, znaš. Međutim, šta je uradio prijatelj i šta mi je rekao Ratko kada je htio da me okrene preko prijatelja. Prijatelj mu je onda pokazao to pismo i on se držao svih podataka, iz cijele stvari, razumiješ. Marković: Da, da. Jeknić: Stvari uopšte, razumiješ? Sada ne...ni je važno više. Eto željela sam da iskoristim da te čujem i... čućemo se, dogovoreno? Marković: Dogovoreno. Jeknić: Ćao, ćao prijatelju. Marković: Ćao.

( Vijesti online )