Noć kada se zaboravlja prijateljstvo
„Ma pobićemo se večeras i onda, ako bog da, opet u finalu”, pola u šali, a pola u zbilji je rekla Dragana Cvijić
Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Osijek - Zagrljaji i dugotrajni razgovori u holu hotela „Osijek” nisu nikako mogli da nagovijeste ono što se sprema.
Da je neko neupućen u zbivanja gledao kako se pozdravljaju rukometašice Crne Gore i Srbije, pomislio bi da je nekadašnja državna zajednica i dalje „živa” i da su se djevojke u crveno-crnim sa jedne i ljubičastim trenerkama sa druge strane okupile kako bi počele pripreme za veliko takmičenje.
A one se, zapravo, pripremaju za međusobni obračun koji bi mogao da odredi njihov dalji put na Evopskom prvenstvu.
Zbog toga će se večeras od 20.15 časova makar do 21.45 zaboraviti prijateljstvo i dugogodišnja zajednička sudbina Dragane Cvijić i svih saigračica iz Budućnosti, Jovanke Radičević i Andree Lekić...
„Ma pobićemo se večeras i onda, ako bog da, opet u finalu”, pola u šali, a pola u zbilji je rekla Cvijićeva.
I koliko god to čudno izgledalo nakon jučerašnje prisnosti, večeras se u „Gradskom vrtu” sprema pravi rukometni rat.
Sudariće se prvak Evrope i vicešampion svijeta, a sistem takmičenja je takav da bi poraz mogao da bude poguban i za jedne i za druge.
Jer, u drugoj fazi će nekadašnje zemljakinje čekati Hrvatice, koje imaju i tim za velika djela i publiku iza sebe. A u polufinalu ima mjesta samo za dva tima...
"I da je neko drugi rival, a ne Srbija, najbitnija nam je prva utakmica, jer je veoma važno kako ćemo da otvorimo prvenstvo. Znamo kakva je ekipa Srbija, biće mnogo teško, ali je pred nama 60 minuta i vidjećemo na kraju ko je bolji", ističe Majda Mehmedović.
Crna Gora i Srbija su do sada odigrale samo jedan meč - polufinale Evropskog prvenstva u beogradskoj „Kombank areni”, u kojem su „lavice” slavile 27:26.
Lijevo krilo Budućnosti je propustilo taj meč zbog povrede koljena, ali je dočekala šansu da se „izmjeri” sa Srpkinjama.
"Bilo mi je mnogo teško, ali mi se otvorila prilika da i ja osjetim igračice Srbije. Neće biti osjećaj kao i onda, a možda se sretnemo i kasnije. Sve igračice Srbije su kvalitetne, igraju u velikim klubovima, u Ligi šampiona i mislim da mogu da doguraju daleko. Ovo nam je možda jedan od najtežih mečeva i definitivno će biti teži od onog koji nas čeka protiv Francuske", zaključila je 24-godišnja Baranka.
Jedna od tih odličnih igračica o kojima priča Mehmedovićeva umalo nije preskočila prvenstvo zbog hronične povrede koljena.
Sanja Damnjanović, zvanično najbolji lijevi bek šampionata Evrope i svijeta u Srbiji (2012. i 2013. godine) se u posljednji čas stavila na raspolaganje selektoru Saši Boškoviću i biće velika prijetnja po gol „crvenih”.
"Biće teško i nezvjesno, jer je tako uvijek na otvaranju. Imale smo problema sa povredama, ali sada više nema nikakvih izgovora. Utakmice sa Crnom Gorom i Hrvatskom su nam uvijek najteže, jer se veoma dobro poznajemo i na terenu i van njega. Ali, nema nacionalnog naboja, mi smo djevojke i o tome ne razmišljamo", rekla je Damnjanovićeva, koja je bila pod velikim znakom pitanja za EP, jer joj se nakon operacije meniskusa pojavio i problem sa hrskavicom.
Igračica Viborga po lošem pamti onaj obračun 15. decembra 2012. godine
"Bila sam tužna i razočarana, pogotovo što smo izgubile minimalno. Bude ti lakše kada te neko dobije 10 razlike. Imale smo poslije još jednu priliku za medalju, u meču za bronzu protiv Mađarske, a taj me poraz više boli. Ali, sve je to sport. Postoji motiv da se osvetimo Crnoj Gori, kao što i Francuskinje žele da se nama revanširaju za poraze na posljednja dva velika takmičenja", zaključila je 27-godišnja Beograđanka.
Cvijić: Želim da vidim kako je igrati protiv najboljih
Dragana Cvijić je od 2011. godine u Budućnosti, gdje je postala pandan slavnoj Hajdi Loke.
Osvojila je i Ligu šampiona u plavom dresu, a crvena narukvica sa natpisom Montenegro koju je ranije nosila je dokaz koliko voli Crnu Goru.
Djevojka koja je bila možda i najvatreniji navijač „lavica” u antologijskom finalu sa Norveškom će večeras biti na suprotnoj strani, ali kaže da joj to ne smeta jer je profesionalka.
"Nema šta da mi bude neobično. Rukomet mora da se igra. Dobra sam prijateljica sa svima, uživam da igram sa njima i baš zato što znam koliko su dobre želim sebe da testiram i da vidim kako je igrati protiv najboljih"
Zar ti neće biti neobično da u sredini odbrane čuvaš Milenu Knežević, Katarinu Bulatović, Suzanu Lazović i druge, da oštro startuješ, kao što će i one morati tebe da paze?
"Biće mi teško, ali šta je, tu je. Mora da se igra. Kad smo na terenu nema paženja, moramo da igramo maksimalno. Niti ja volim da čuvam njih, niti one da motre na mene. Igraćemo grubo, ali to je suština ovog sporta".
( Nikola Nikolić )