"Zima, zima, pa neka je"

Penzioneri koji više nemaju šansu da poprave svoj materijalni položaj, čekaju samo saopštenje o smanjenju njihovih penzija.“ (Siniša Korica, bivši član Savezne vlade u kabinetu Milke Planinc.)

Nakon što je Vlada Crne Gore usvojila Nacrt budžeta za 2015.godinu, mediji su prenijeli izjavu ministra rada i socijalnog staranja da se „naredne godine penzije neće smanjivati“. Iako su u avgustu prognozirali povećanje od 1,6 %, najavljeni zakon o „otapanju leda“ ništa neće značiti, osim što će penzionerima biti oprošten minus od 0,48 %, u zamjenu za 20-ak miliona koje im je država uzela u toku 2013. i 2014. godine.

Iako brojna populacija od oko 125.000 ljudi, penzioneri su navikli da budu manipulisani i da stoički podnose nebrigu države o njima. Dok su jedni stenjali pod teretom tranzicije i privatizacije, na hiljade drugih je izronilo iz te magle i pridružilo se njihovim sapatnicima. Teško je zaboraviti Vladin nekorektan gest kada je zakašnjelim usklađenjem penzija ofrlje, oštetila penzionere, da bi naknadno isplaćeni dio duga po osnovu sudskog poravnanja tretirala kao „vanredna primanja penzionera“.

Oko 2.500 penzionera prima najnižu penziju od 100,40 eura, dok je oko 30.000 sa primanjem ispod 175,00 eura, tj. ispod granice siromaštva. S obzirom da starost podrazumijeva loše zdravstveno stanje, ni prosječna penzija od 274,12 eura (oktobar 2014.) nije dovoljna da se podmire osnovne životne potrebe. Nestašica lijekova dodatno zagorčava život ovoj, i ne samo ovoj, populaciji. Takozvanu rekreaciju koriste samo mlađi i dobrodržeći penzioneri, dok jednokratna novčana pomoć rijetko stiže do najugroženijih.

Direktor Fonda PIO je obećao „vizit kartu“ sa kojom će stari, hronični i teški bolesnici bez čekanja posjećivati ljekara, kao i elektronsko zakazivanje specijalističkih pregleda. Ta tzv. „vizit karta“ je korišćena prije 30 godina, što je u nadležnosti zdravstvenog sistema, kao i zakazivanje pregleda elektronskim putem. Na žalost, penzioni i zdravstveni sistem rade po sličnom modelu jer su im kreatori isti.

Nadležni iz Vlade i Fonda PIO za nevolje penzionera okrivljuju njih, jer ih je, kako kažu, „previše“. Tačno je da je nekada odnos broja zaposlenih i broja penzionera bio povoljan, toliko da je penzioni fond bio bogat i okamaćivao višak prihoda. Ko je razorio privredu i otjerao radnike na biro ili u penziju? Ko je skoro 8 000 radnika penzionisao pod povoljnim uslovima, oslobađajući privatne vlasnike privatizovanih kompanija tehnološkog viška? Ko je usvojio neustavan zakon i podijelio 112 „nacionalnih“ penzija, u prosjeku po 1.100 eura?.. Valjda oni što upravljaju državom! Možda je zakon o „nacionalnim penzijama“ bio donekle povoljan, jer jedino na taj način mogli smo da se oslobodimo „isluženih“ kadrova, kako bi na njihovo mjesto došli mlađi ljudi. Njima bi bilo dobro, narodu možda bolje.

( Milojka Perović )