Apstrakcija je polje sa puno mogućnosti
Izloženi crteži manjeg formata nastali su tušem, sa tragovima olovke
Izložba mladog slikara Miloša Radunovića otvorena je u podgoričkoj galeriji Koncept art space u Karađorđevoj ulici broj 13. Postavka kojom se Radunović predstavio obuhvata oko 20 radova koji su, kaže za "Vijesti", "presjek radova nastalih na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju i onih koje je radio mimo studija", a dominiraju crteži iz ranijeg stvaralačkog ciklusa i akvareli kojima trenutno posvećuje pažnju i na koje se sve više fokusira.
“Crtež mi je uvijek bio bliži, a rekao bih i lakši. U crtež mogu mnogo dublje da uđem i da mu se više posvetim. Možda zbog toga jer sam oduvijek radio tako nešto pa mi je to ušlo u rutinu. Smatram da vladam vještinu kada je crtež u pitanju, pa se onda lakše opuštam”, kaže Radunović.
Izloženi crteži manjeg formata nastali su tušem, sa tragovima olovke.
Svi su apstraktni, jer mladog umjetnika to polje najviše privlači, iako je imao afinitete i prema ženskim portretima kada bi naišao na “lijepu curu”, uz osmjeh priznaje Radunović.
“Osjećam da mnogo lakše vladam apstrakcijom, ali istovremeno i teže. Apstrakcija je i laka i teška, u zavisnosti od toga koliko je osoba spremna da se angažuje i uđe u apstraktno. To je polje koje ima nebrojeno mnogućnosti, iako možda i druga polja to nude, ali ja apstrakciju tako doživljavam. Bitno je i opredjeljenje umjetnika”, priča on i dodaje da ga posebno privlači to što apstraktno nema plan, nema zadatak ili krajnju sliku modela, djela...
U njegovim akvarelima su izraženi prigušeni tonovi prirodnih, pa i zemljanih nijansi, sa blagim prelazima i skoro pa neprimijetnim potezima četkicom koji kao da stvaraju sjenku same boje ili joj daju podlogu, pa i ram. Od apstrakcije se, ipak, ne udaljava.
“Uglavnom idem ka tim - prirodnim bojama jer su mi one najbliže. Volim da sam okružen prirodom, možda zato što živim na selu, u Golubovcima. Otuda i zemljane boje, boje kože... Možda je baš to ono što je bitno u mom radu - to što se posvećujem prirodnim procesima i pokušavam da oživim prirodu kroz taj svoj rad. Termin ‘priroda’ može da se odnosi i na ono što se dešava u našim glavama, pa se ta ‘priroda’ može pronaći i u mojim crtežima, koji su uglavnom aprstraktni. Oni opisuju to neko mentalno dešavanje i psihu. Tu se mnogo toga može naći i u tim apstrakcijama se dosta toga može vidjeti. Posmatrač koji bi umio da tumači crteže mogao bi da opiše mene tokom rada na tim djelima, odnosno mene u periodima života kada su radovi nastajali”, priznaje Radunović.
On je do sada izlagao u okviru kolektivnih studentskih izložbi na FLU Cetinje, kao i na dvije samostalne izložbe u Podgorici, a tokom svih predstavljanja mijenjao je stil i način na koji stvara. Tako su neki prethodni njegovi radovi mogli podsjetiti na Roršarhove mrlje, kao duboki testovi uma, a Radunović ističe da ga psihologija i privatno interesuje te da se prožima kroz svo njegovo stvaralaštvo.
“Rekao bih da se psihologija prožima kroz sve što ja radim. Interesuje me čovjek u svojoj biti, uticaj društva na čovjeka i kako čovjek zasebno, pa i u društvu funkcioniše. Rekao bih da se u mojim radovima prožimaju neke različite filozofije, a svi ti radovi (i novi i stari) čine kompaktnu cjelinu”, zaključuje Radunović.
Njegovano sjeme može uspjeti i u najgoroj zemlji
Na pitanje koliko mu je FLU na Cetinju, na kojem je nedavno i diplomirao, doprinio u profilisanju svog umjetničkog interesovanja, Radunović odgovara:
“Rekao bih da su neki profesori bili dovoljno razumni da mi dozvole da radim ono što mene interesuje i smatram da su mi time mnogo pomogli. Oni koji su od mene zahtijevali da se držim njihovog plana i nijesu mi dozvoljavali da se izrazim, smatram da mi nijesu pomogli. Rekao bih da sam mnogo zadovoljniji onim što ja radim nego onim što je trebalo ili se očekivalo od mene da radim na Akademiji”, ističe on.
A da li ima očekivanja i šta misli o likovnoj umjetnosti u Crnoj Gori.
“Rekao bih da je sve do pojedinca, iako bi država mogla da utiče na to da se naša umjetnička scena poboljša, rekao bih da je pojedinac odgovoran. Umjetnik je taj koji treba da se angažuje”, poručuje Radunović.
( Jelena Kontić )