Niva: Korak po korak i stvari se mijenjaju

Novinari ne treba da odustaju, već da uprkos pritiscima nastave da rade najbolje što mogu, poručila je kolegama poznata francuska novinarka i ratna dopisnica iz Čečenije, Iraka i Avganistana Ane Niva (Anne Nivat).

Niva je, u razgovoru sa novinarkom „Vijesti“ u Strazburu, ocijenila da njene crnogorske kolege rade u „užasnim uslovima“, ali da moraju biti strpljivi.

„Imam kolege iz drugih zemalja koji su u sličnoj situaciji. Korak po korak , stvari će se mijenjati na bolje. Ako odustanete, to bi bio kraj. Nikad ne odustajte“, poručila je Niva.

“Radite svoj posao na način kako vi smatrate da treba, iako znate da vas u vrhu vaše države ne poštuju jer ih uznemiravate”

Ona je tokom svjetskog Foruma demokratije, kojem je preko Škole demokratskog rukovođenja prisustvovala i crnogorska delegacija, novinarima iz cijelog svijeta prenijela svoje bogato iskustvo tokom sesije „Novinarstvo danas: opasan posao?“.

Niva pojedinim kolegama u njenoj zemlji zamjera na prevelikoj bliskosti sa političarima i biznismenima.

„Moji prijatelji nijesu političke vođe ili biznismeni. Izbjegavam ih. Moj muž je veoma poznati radio i TV novinar u Francuskoj, koji svakog jutra radi političke intervjue koji imaju visoke rejtinge. Svaki politički vođa 'umire' da se pojavi u njegovoj emisiji ili da bude njegov prijatelj“, kazala je Niva.

Ona i njen suprug se, kako je istakla, ne druže sa političarima, već su sa njima na distanci, što preporučuje i crnogorskim kolegama: „Radite svoj posao na način kako vi smatrate da treba, iako znate da vas u vrhu vaše države ne poštuju, ne vjeruju u to što radite, jer ih uznemiravate“.

Za svoj rad je više puta nagrađivana, a svoje spisateljsko umijeće i proživljena iskustva utkala je u knjige koje je napisala. „Nakon rata u Čečeniji, izbili su i ratovi u Iraku i Čečeniji. Rekla sam sebi: 'Zašto da ne vidim šta se tamo dešava', iako je to za mene bio veliki izazov, jer nisam znala njihov jezik. Govorim šest jezika, ali nisam bila ekspert za dešavanja u te dvije zemlje“, istakla je Nivat.

Izvještavala je za Le Soir, Ouest France, Le Nouvel Observateur, Washington Post, Le Point, New York Times, USA today…

“Ako novinari odustanu, to bi bio kraj. Nikad ne odustajte”

Niva se veoma dobro sjeća kako je 2002. godine prvi put iz Tadžikistana prešla granicu sa Avganistanom, gdje je provela mjesece putujući i izvještavajući iz svih djelova te ratom uništene zemlje.

„Sama putujem, bez ikakve zaštite. To sam radila u Čečeniji, a potom i u Iraku i Avganistanu. Gdje god sam išla, ujutru nijesam znala gdje ću naredne večeri prenoćiti. Ali, svuda sam našla utočište“, ističe Niva.

Dok sam izvještavala ljudi su me hranili, a ni za sebe nijesu imali

Niva je, za razliku od pojedinih kolega, kojima su njihove medijske kuće plaćale tjelohranitelje, sve radila sama. Zato je često bila u životnoj opasnosti. Iako je, kako je kazala, u ratnom vihoru upoznala najgore strane ljudskih bića, upoznala je i ono najbolje u njima.

„Vidjela sam užasne stvari... starije ljude i djecu koje ubijaju blizu mene. Za sve te godine mog izvještavanja, nikada nisam imala problem da nađem dom gdje ću prenoćiti. Ljudi su me hranili, iako su ponekad bili veoma siromašni i nijesu imali ni za sebe. Davali su mi svoj krevet, a oni su spavali na podu, jer sam ja gost. To je veoma dirljivo“, priča Niva.

( Željka Vučinić )