Bivši sudija o presudama: Od 200 stranica par pasusa važno
Prije dvadesetak godina bilo je mnogo manje ukinutih presuda u crnogorskom sudstvu nego danas, kazao Velimirović
ako se posljednjih godina povećao broj riješenih predmeta u crnogorskim sudovima, u javnosti se stiče utisak da je veliki broj presuda koje se ukidaju i vraćaju na ponovna suđenja, te da mnogi postupci traju “vječno”.
To se najviše uočava upravo kod ukidanja predmeta koji su pod lupom javnosti - Šarići, Kalići, Morinj, Zavala, Šćekić, Mandić...
Bivši sudija Višeg suda u Podgorici, advokat Goran Velimirović ističe da je došlo do apsurdne situacije - da je napravljen iskorak u broju završenih predmeta, ali isto tako i do osjećaja pravne nesigurnosti zbog velikog broja ukinutih presuda.
Praveći paralelu između nekadašnjeg i današnjeg sudskog sistema u Crnoj Gori, on uočava da je prije dvadesetak godina bio mnogo manji broj ukinutih presuda u crnogorskom sudstvu nego danas.
Tada je bilo pravilo, ističe Velimirović, da ukoliko sud ima čvrste dokaze presuda je kraća, a da su one obimnije ukazivale da za takvu odluku sud nema prave argumente.
On ocjenjuje da danas presude izgledaju potpuno drugačije, i da više od 90 odsto njihove sadržine čini puko reprodukovanje svih provedenih dokaza, i onih koji su bitni, ali i onih koji uopšte nijesu važni za presuđenje.
Velimirović objašnjava da se danas metodom copy-paste, sa zapisnika doslovno prenose sadržaji dokaza u presudi, pa se čak “koristi i program koji iskaz dat u prvom licu, automatski prebacuje u treće lice”.
“Tako smo počeli dobijati tkz. mamutske presude obima 50, 100 ili čak 200 stranica , od kojih se svega par pasusa odnosi na ono što čini esenciju presude. Sasvim je normalno da se kod takvog stila rada moraju praviti greške i to kako tehničke prirode, tako i zbog kontradiktornosti neselektivno navođenih dokaza, te oskudnom pravnom obrazloženju”, ističe Velimirović.
Advokat je dodao da još jedna bitna razlika dovodi do većeg broja ukinutih odluka u odnosu na vrijeme dok je on bio sudija.
On je pojasnio da je to sudijska norma, koja je i u krivičnim i u parničnim predmetima uvećana za oko 50 odsto, te da je rok za izradu presuda od 30 dana, postavljen tako striktno da njegovo nepoštovanje može dovesti i do razrješenja sudije.
Velimirović ističe i da do prije desetak godina nije postojao Apelacioni sud, niti mogućnost da se Ustavnom žalbom obore presude Vrhovnog suda. Zbog toga se postupak okončavao samo na relaciji dvije sudske instance Osnovni-Okružni (danas Viši), i Okružni-Vrhovni sud. Po sadašnjem sistemu, prvostepenu presudu mogu ukinuti čak tri sudske instance.
“Različiti sudovi zauzimaju različite pravne stavove (slučaj Zavale - stav Apelacionog i Vrhovnog suda dijametralno suprotni), što dodatno zbunjuje prvostepene sudove, jer ne znaju 'kom će se carstvu prikloniti'. Dešava se i da o istom pravnom pitanju dva različita vijeća donose različite odluke”, objašnjava bivši sudija.
On podsjeća da je crnogorski Zakon o krivičnom postupku predvidio i mogućnost stenografskog i tonskog bilježenja toka glavnog pretresa, koji se, nažalost, ne primjenjuje.
Velimirović je ocijenio da sudije troše “ogromno vrijeme na pisanje preobimnih presuda”, čime ostavljaju i najviše prostora za ukidanje odluka.
“Treba kreirati rješenja koja idu, ako ne baš anglosaksonskom, američkom pravosuđu, gdje se presude pišu na jednoj strani, a ono makar njihovo pisanje usmjeriti na neuporedivo manje razmjere, gdje bi se iznosila samo suština, bit dokaza iz kojih je sud izveo zaključak za svoju odluku”, zaključuje bivši sudija.
Begović: Formalni nedostaci najčešći razlog za ukidanje
Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović ističe da se vrlo često dešava da se presuda ukida zbog nekog formalnog nedostatka, koji nije od uticaja na pravilno presuđenje. On ocjenjuje da se tako gubi veliko vrijeme, uvećavaju troškovi postupka, i u određenim slučajevima vođenje postupka gubi smisao.
“Ukoliko je takva presuda pogodila suštinu, ubijeđen sam da neki formalni nedostatak niti može, niti treba biti razlog za ukidanje iste”, kazao je on.
Prilikom odlučivanja po žalbi, zaključuje Begović, sud mora voditi računa o kvalitetu presude u njenoj cjelini, te predočiti nižem sudu kako da postupa u ponovnom postupku, da se presuda ne bi ukidala više puta.
Nepotpuna ukidna rješenja
Sudije podgoričkog Osnovnog suda suda mahom smatraju da često razlozi za ukidanje presuda ne mijenjaju suštinu odluke, te da u ukidnim rješenjima, u dosta slučajeva, piše da je prvostepena presuda nejasna i nerazumljiva, bez konkretnih razloga zbog kojih je ona takva.
Takođe u parničnom odjeljenju tog suda ocjenjuju da bi neke stvari trebalo da budu bolje regulisane izmjenama Zakona o parničnom postupku, čije je usvajanje planirano do kraja godine.
Kako objašnjavaju, sada se često prepliću stari i novi ZPP, gdje je prema starom zakonu, teret dokazivanja bio na sudu, a prema novom na tužiocu i tuženom.
“Drugostepeni sud u ukidnim rješenjima često traži od nas da utičemo na stranke u vezi s podnošenjem dokaza, što ne bi trebalo da se dešava”, ističe jedna od sutkinja u parničnom odjeljenju tog suda. U tom sudu je prošle godine ukinuta ili preinačena jedna trećina sudskih odluka, od kojih je većina ukinuta.
Galerija
( Maja Boričić )