Stromae - najveća pop zvijezda za koju nikad niste čuli

Francuzi su drugačiji od Belgijanaca, kao što su ljudi iz Teksasa drugačiji od onih u Njujorku. Razlika je... Ne znam je li to istina, ali svi to kažu, da u SAD ne postoji loš uspjeh

120 pregleda0 komentar(a)
Stromae (Novina)
30.11.2014. 19:46h

Pol Van Haver, belgijski kantautor, važi za "najveću pop zvijezdu za koju nikad niste čuli".

U doba interneta teško je zamisliti muzičara koji u Evropi stiče sve veću slavu, dok preko okeana gotovo da nisu ni čuli za njega, međutim tako je. Jedan od razloga vjerovatno je to što Stromae pjeva na francuskom. To ipak nije predstavljalo prepreku da se muzičar iz Brisela okiti brojnim nagradama, a od nedavno je u trci i za titulu najboljeg hedlajnera, festivalsku himnu godine i najboljeg novog izvođača na European Festival Awardsu. Publika sa prostora ex Yu imala je priliku da ga čuje na prošlom izdanju Exit festivala. Pjevač je za "BlackBook" pričao o saradnji sa Lorde, glasinama da se povlači sa scene i o svojoj filozofiji da ne postoji loš publicitet.

Tvoja pjesma "Meltdown" nedavno je objavljena kao dio "saundtreka" filma "Hunger Games: Mockingjay, Part 1" . Kako je bilo sarađivati sa Lorde i ostalima?

Zapravo kad smo se upoznali osjećao sam se kao da se već znamo. Jer imamo ista uvjerenja i bilo je zanimljivo pričati o tome kako se ja i ona nosimo sa našim uspjesima. Njen je veći, ali je stvarno bilo interesantno pričati sa njom o tome. Pričali smo i o muzici, o svemu. Ali ja zapravo nisam bio u studiju sa njom, već smo slali snimke jedno drugom.

Ona nije jedini umjetnik koji je jedva čekao da sarađuje sa tobom, čak je i Madona izrazila interesovanje?

Gostovao sam u jednoj TV emisiji u Holandiji i njen prijatelj je došao na moj koncert da me pozove da svratim kod nje kući. Ali ne radi saradnje, već samo da se upoznamo. Popili smo koje piće i to je to. Ne mogu trenutno da pričam o nikakvoj saradnji.

Da li se se iznenadio kada si vidio rasprodate koncerte u Americi bez obzira na to što pjevaš na francuskom?

Zapravo iznenadio sam se još sa pjesmom "Alors On Danse". Mislim da fanovi, mrzim tu riječ, ali fanovi - čine da se zamislim i da vjerujem da je moguće slušati muziku koja nije na tvom jeziku. Zapravo od "Alors On Danse", od prvog albuma uvjeren sam da jezik nije bitan, samo muzika.

Iznenadilo me je da su koncerti rasprodati i da nije u pitanju samo publika koja zna francuski. Bilo je pola-pola. Nije da ne želim ljude koje pričaju francuski na svom koncertu, naprotiv, ali ne i samo njih. Kada dođeš u Ameriku želiš i ove druge i bio sam srećan kada sam vidio da sam to uspio.

Koji je tvoj omiljeni grad u SAD?

Tu su naravno veliki gradovi kao što su Njujork i Los Anđeles. Ali mi se stvarno najviše svidjela Filadelfija. To je bio moj prvi koncert tamo i bilo je kao u Briselu. Brisel ne izgleda baš srećno, oblačno je stalno. Ne znam da li je baš tako uvijek u Filadelfiji, ali to je industrijski grad. Nije to loš grad, previše bi bilo to reći. Prije tužan grad, na neki dobar način. Kao Brisel. Neki mrze Brisel zbog toga, ali ja ga volim, ljudi tamo nisu ni potpuno srećni ni potpuno tužni. Samo su takvi kakvi jesu. Teško mogu da kažem da znam Filadelfiju, ali takav sam osjećaj imao kad sam došao tamo.

Da li se ljudi prema slavi drugačije odnose u SAD u odnosu na Evropu?

To je interesantno, jer je Evropa komplikovanija od toga da je samo Evropa. Francuzi su drugačiji od Belgijanaca, kao što su ljudi iz Teksasa drugačiji od onih u Njujorku. Razlika je... Ne znam je li to istina, ali svi to kažu, da u SAD ne postoji loš uspjeh. U Evropi uspjeh nije baš tako prihvaćen. Nije u pitanju ljubomora ili tako nešto, ne znam da li me razumijete.

Da, mi ovdje kažemo: "Ne postoji loš publicitet"?

Da. Uspjeh je dobra stvar u SAD. To je utisak koji sam stekao. U Evropi ponekad zbog dobrih razloga jeste, ali ponekad nije zbog loših razloga. Mi razmišljamo previše. Ali mislim da je to problem sa kontinentom. Mislim da svaki kontinent ima svoje probleme, a naši su ponekad previše stari. Ne želim da sudim drugima, sudim sebi. Ponekad previše razmišljam, nećkam se, možda hoću, možda neću, ne znam. Dobro je ponekad napraviti pauzu, ali meni treba previše vremena, moram brže da se krećem.

Priča se da želiš da pauziraš par godina kako bi opet postao "normalan"?

Iskreno, mislim da ne mogu da se opustim kad je u pitanju slava. Iz istog razloga kao prošla priča o Madoni, pričao sam o tome kako bi svaki muzičar trebalo da živi normalno nakon što mu se završi turneja.

Ali turneja još nije gotova. Nastaviću do sljedeće godine. Tako da ću u septembru, da, napraviti pauzu naravno kako bih samo živio i komponovao nove pjesme. Moram opet da se bacim na komponovanje, jer sad nemam dovoljno vremena za to. Nastaviću svoj posao svakako. Ne znam zašto ljudi misle zbog nečega što novine kažu da ću prestati da se bavim muzikom, to nije tačno.