Oktoih petoglasnik - najljepša knjiga Crnojevića štamparije
Dragocjeni sadržaj Oktoiha je, iz pokoljenja u pokoljenje, duhovno i prosvjetno zračio kod svih slovenskih naroda, ne samo kod našeg
Od vremena prve knjige iz pečatnje Zetske mitropolije prošlo je 520 godina. Kao kockice mozaika su se sabrali listovi dragocjene knjige Oktoiha petoglasnika, da bi, ovih dana povodom jubileja u fototipskom izdanju Mitropolije crnogorsko -primorske, ugledalo vidjelo dana sve ono što je do sada sabrano i pronađeno.
Od četiri do danas pronađene knjige, ili sačuvane djelove knjiga, iz štamparije Crnojevića iz 1494. godine Centralna narodna biblioteka Đurđe Crnojević sa Cetinja izdala je u susret proslavi 500 godina štampane ćirilične knjige u Crnoj Gori tri fototipska izdanja: Psaltir s posljedovanjem 1986, Oktoiha prvoglasnika 1987. i Molitvenik ili Trebnik 1993. godine.
Ove godine povodom proslave 520 godina prve štampane ćirilične knjige, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije predstavio je na dan Svetog Petra Cetinjskog 31. oktobra 2014. godine fototipsko izdanje četvrte knjige iz štamparije Crnojevića Oktoih petoglasnik. Fototipiju je izdala Mitropolija crnogorsko-primorska na osnovu jedinog sačuvanog primjerka knjige, ili bolje reći njenog ostataka, čiji je vlasnik manastira Visoki Dečani.
Poznato je da su u toku 1493, 1494, 1495. do 1496. godine na Cetinju štampane četiri knjige: pored prve knjige Oktoiha, od prvog do četvrtog glasa, po otkriću Đorđa Sp. Radojičića i drugih proučavalaca ovoga vremena, štampana je i druga knjiga Oktoiha, od petog do osmog glasa. Dejan Medaković drži da je Oktoih petoglasnik najljepše i tehnički najbolje izvedena knjiga prve cetinjske štamparije.
Štampan je i Psaltir sa posledovanjem i završen 22. septembra 1494. Molitvenik je štampan krajem 1495. a početkom 1496. godine Četvorojevanđelje. Tako su Osmoglasnik i ostale knjige, štampane u Obodskoj, tj. Cetinjskoj štampariji ostavile tragove ne samo u štamparstvu drevne Zete, posluživši kao uzor mnogim štampanim knjigama sve do Vlaške, Venecije i kasnije Rusije…
Dragocjeni sadržaj Oktoiha je, iz pokoljenja u pokoljenje, duhovno i prosvjetno zračio kod svih slovenskih naroda, ne samo kod našeg, i ne samo u turskim vremenima ropstva i tame. Bogosluženje je bilo i ostalo središte cjelokupnog života pravoslavnih naroda kroz vjekove. Ono je to ostalo i danas. Osmoglasnik je i danas glavna bogoslužbena knjiga, naročito za nedjeljna vaskrsna bogosluženja u kojima je uvijek učestvovao najveći broj vjernika. To naročito važi za manastire i monaške sredine, a poznato je koliko je prosvjetni uticaj manastira bio kroz svu našu istoriju, kao i istoriju drugih pravoslavnih naroda.
U jubilarnoj godišnjici Crnojevića štamparije sjećamo se tragične činjenice: „Grabež i uništavanje crkvenih, sveštenih knjiga od Agarjana“, kako to naziva monah Makarije, u vrijeme Đurđa Crnojevića koji ga je i podstakao na štampanje Oktoiha beznačajni su u poređenju sa „razaranjem“ - uništenjem Oktoiha i drugih sveštenih knjiga novijih vremena.
Najviše Oktoiha po hramovima Crne Gore uništeno je u naše vrijeme, a ima ih gotovo sedam stotina, dok na stotine Osmoglasnika i drugih bogoslužbenih knjiga i dalje trune. To je jedan od strašnih znakova našega vremena.
Mnogi oktoisi, štampani pod uticajem cetinjskoga, naročito oni štampani u vrijeme carske Rusije, stari po tri ili četiri stotine godina, donijeti iz Rusije u vrijeme mitropolita Danila, mitropolita Vasilija, Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Petra II Petrovića Njegoša, pa sve do mitropolita Mitrofana Bana, danas se raspadaju.
Eno ih po raznim krajevima Crne Gore propadaju, i Bog zna da li ćemo uspjeti makar nešto od tih knjiga da spasimo i sačuvamo, jer nije ih lako ni sakupiti, a kamoli kasnije konzervirati i restaurirati. To je pokazatelj velike duhovne, moralne i prosvjetne krize ovih vremena, vremena borbe protiv „Oktoiha“ koje i danas traje, i zato je ovo sjećanje na cetinjski Oktoih, štampanjem njegovog Petoglasnika za sve nas od izuzetnog značaja.
Najraniji podatak o Oktoihu petoglasniku iz Crnojevića štamparije zapisao je dvadesetih godina XIX stoljeća arhimandrit šišatovački Lukijan Mušicki. Petoglasnik je, vjerovatno, vidio u nekom sremskom manastiru i pri razgledanju je ustanovio veličinu knjige, godinu štampanja (1494), podatak da je izišla „iždivenijem Đurđa Crnojevića, voevodi zetskago“ i broj tabaka (trideset i četiri, što znači da je imala 272 lista).
Bilješka o formatu knjige, godini štampanja, vojvodi Đurđu i broju svezaka svedoči da je Mušicki imao u rukama primjerak na kome se nalazio i prvi list prvog kvaterniona sa predgovorom, koji je do danas ostao nepoznat, pa je zato šteta što ga nije prepisao. Vuk Karadžić je, takođe, zabilježio da postoji i „druga polovina oktoiha”, a u njegovoj ostavini, koja je pripala Narodnoj biblioteci u Beogradu, nađeno je nekoliko listova.
1902. godine otkrio je Ljubomir Stojanović u istoj biblioteci još dva lista petoglasnika, tako da ih je tada sa Vukovom ostavinom bilo svega osam. Svi su nestali u toku Prvog svetskog rata. Vatroslav Jagić objavio je 1903. dvije ilustracije iz petoglasnika. Na njima su bili izobraženi himnografi i Hristovo vaskrsenje. Na Cetinju u jednom prvoglasniku nalazi se zalijepljena ilustracija „Predanije Hristovo”, koja je ranije istrgnuta iz nekog petoglasnika.
Protojerej Lazar Mirković pronašao je 1951. u manastiru Dečanima oštećen i nepotpun primjerak petoglasnika. On ga je unio u svoju studiju „Opis rukopisa manastira Dečana”. Veći dio dečanskog oktoiha sastoji se iz listova rukom pisanih. Godinu dana poslije Mirkovićevog otkrivanja petoglasnika objavio je Đorđe Sp. Radojičić svoj opis dečanskog primjerka.
O tome kako se nepotpun primjerak Oktoiha petoglasnika našao u manastiru Dečani zapisao je 1973. godine Svetozar . St. Dušanić, nekadašnji upravnika muzeja Srpske pravoslavne crkve, sljedeće:
"Prije nego što je došao u posjed manastira Dečana ovaj petoglasnik je pripadao crkvi u Kučima, u Crnoj Gori. Pomenutom hramu njega je poklonila 1684. neka monahinja Ana. Iz kratke bilješke dečanskog arhimandrita Serafima, u njegovom djelu „Dečanski spomenici”, vidi se da je već 1864. pripadao dečanskoj biblioteci. Mada arhimandrit Serafim nije izrično kazao da je riječ o Crnojevića petoglasniku, već samo o „jednom starom oktoihu”, objavljeni zapis iz ove knjige jasno svjedoči koji je oktoih u pitanju.“
Ovim izdanjem Oktoiha Petoglasnika dobili smo, ovdje gdje je nastao na Cetinju, pored ranijih fototipskih izdanja Oktoiha Osmoglasnika, Psaltira s posledovanijem, Molitvenika - Molitvoslova, tri knjige “rukodjelisane” jeromonahom Makarijem u pečatnji Zetske mitropolije, vojvode Đurđa Crnojevića i četvrtu, ništa manje značajnu za život Crkve, kao i za sveukupnu našu i slovensku kulturu kroz vjekove. Zato je objavljivanje ovog fototipskog izdanja značajni događaj za našu duhovnost, kulturu i nauku.
Projekat Amazing Montenegrins ostvaruju mediji i Portonovi kao strateški partneri. Predstavljamo vam jedinstvene ljude, događaje, tradiciju, kulturu, istoriju...
Galerija
( Jovan Markuš )