Autopropast?

"U društvu koje se raspada pravda više nije osnova ni potka, već samo vrpca kojom se krpe poderotine", Milan Vukasović, srpski basnopisac

Aktuelna vlast tokom ovih godina pokazivala je nevjerovatnu adaptibilnost. Demokratizaciju je shvatila kao separitivni proces i našem patrijahalnom društvu je dotira kroz sistem "kap po kap". Ustanovljenje institucija uvijek je obavljala kao sistemski šminkeraj, shodno zahtjevima EU, i vladavinu prava svela je na deklarativnu, formalnu jednakost. Višedecenijska politička elita je veoma vješto kreirala nejasne pravne procedure (zakonske kolizije, pravne praznine i neusklađenost pravne prakse sudske i upravne ) i stvorila suštinsku nejednakost omogućila je tajkunima, kriminalcima, određenim nevladinim i vjerskim organizacijama da manipulišu formama prava u sopstvenu korist.

Ovakva koncepcija društvenih odnosa temeljno poriče socijalnu pravdu i ne čudi što galopirajuće siromaštvo, politička segregacija, svi vidovi nasilja, problemi u obrazovnom i zdravstvenom sistemu nekako ostaju po strani.

Čak više, ovo tzv. "asimetrično tumačenje" vladavine prava onemogućava primjereno donošenje odluka od opšteg značaja. Posljedice ovakvog stanja svakodnevno doživljavamo lokalni parlamenti i Skupština Crne Gore donose propise koji su u interesu uskog kruga ljudi i za nastale štetne posljedice niko ne odgovara. U Crnoj Gori je politička korupcija odavno nagrnula šinjel kvazimodnog legaliteta.

Tragom ove prakse, ovih dana će Skupština Crne Gore razmatrati Prijedlog zakona o autoputu Bar-Boljare. Neki od principa vladavine prava u ovom slučaju već su pogaženi. U pripremi ovako značajnog zakonskog teksta nije omogućeno pravo građana na učešće u procesu donošenja zakona. Vlada Crne Gore, koja i sama nema zakonski određen položaj, trebalo je da sprovede javnu raspravu. Učešće zainteresovane javnosti uklonilo bi, sada već učestale, prigovore da se radi o međunorodnoj korupciji i omogućilo Vladi Crne da kod građana izgradi povjerenje da je sposobna za ovakav poduhvat. Najvažnije od svega, nakon održane stručne javne rasprave naša javnost saznala bi sve parametre u vezi ovog naj znača jni j eg infrastrukturalnog projekta. Spram ovakvog pristupa, aktuelna vlast je crnogorske građane informisala po svom nahođenju, nije omogućila pristup traženim podacima i u potpunosti ih isključila iz ovog procesa. Shodno ovome, ne bi trebalo da iznenadi kada u budućem Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore u Procesu stabilizacije i pridruživanja EU bude naznačeno da se kod nas ne primjenjuju instrumenti javnih politika (informisanje, savjetovanje i aktivno uključenje građana u donošenju odluka od opšteg značaja) i time krše osnovna ljudska prava.

Apsurdnija strana ovog prigovora jeste okolnost da opozicioni političari ni jesu zahtjevali raspisivanje referenduma. Neki od njih frenetično traže da se građani izjasne o učlanjenju naše države u NATO, ali ne predlažu mogućnost da građani iskažu svoj stav o okolnosti da ćemo nakon realizacije ovog projekta biti zaduženi oko 83% BDP-a. Pošto je NATO međunarodna vladina organizacije, odluka o eventualnom učlanjenju, kao i isčlanjenju, može biti donijeta i u Skupštini Crne Gore i, što je najhitnije, uvijek će zavisiti od trenutne političke većine. Eventualni gubitak ekonomskog suvereniteta ni jedna buduća, nadajmo se nova, politička većina našeg parlamenta neće moći da opovrgne. Naravno, u slučaju navedene zaduženosti Crna Gora neće moći da ispuni „Kriterijume iz Kopenhagena", tako da ustavno obavezujući referendum o članstvu u EU neće morati da sprovede.

U ovom procesu, uspostavljanja normativnog okvira za još jednu međunarodnu investiciju, čudi redosljed koraka. Prvo, nije ratifikovan, tj. potvrđen i objavljen međunarodni ugovor o kreditu za izgradnju prioritetne dionice ovog projekta. Drugo, analiza usklađenosti sa važećim propisima nije valjano sprovedena. Treće, upravljanje ovim projektom isključivo se predviđa zakonskim tekstom i nije najavljeno usvajanje prateće projektne dokumentacije. I četvrto, nisu uspostavljeni pravni mehanizmi za nadziranjem primjene ovog zakona i time otklonjeno njegovo moguće iskrivljeno sprovođenje, tj. pervertovanje. Jednostavno rečeno, javni interes je bačen pod noge.

Imovinska prava stranaca i određenje statusa kineskih radnika, ekonomska (ne)isplativost ovog projekta i angažovanje domaće efektive u njemu, upravljanje javnim dugom i međunarodni kreditni rejting Crne Gore, tobožnja fiskalna konsolidacija javnih finansija i zloupotrebe poreskih i carinskih olakšica, arbitraža u skladu sa propisima NR Kine i neopozivo odricanje prava na imovinu (osim vojne i diplomatsko-konzularne) u slučaju gubitka spora, kao i mnoga druga pitanja imaće ovih dana svoj medijski eho. Jasno je da AB maratonci trče još jedan krug i da on, na žalost, nije počasni. Očigledno je da nam spremaju dužničku furunu i potpaljuju je tobožnjom vladavinom prava (čitati tiraniom većine). Posle Đenke su ostali dugmići, a nakon naše autopropasti ostaće nam samo zastava, grb i himna.

( Neđeljko Necko Đurović )