Ljekarka rekla da je sepsa, dijete umrlo zbog srčane mane

Bjelopoljka Amra Ramović i njen suprug Hikmet, tvrde da bi njihovo dijete danas napunilo četiri mjeseca, da nije bilo nebrige ljekara bjelopoljske Bolnice. Beba je rođena 21. jula, a preminula je 5. avgusta, nakon liječenja u Podgorici i Beogradu. Roditelji za smrt najviše krive pedijatricu bjelopoljske Bolnice Adrijanu Vojinović-Kočović, jer je, tvrde, novorođenče proglasila “septičnim”, umjesto da "uvidi da ima srčanu manu”. Vojinović-Kočović, međutim, istakla je da “ni na koji način nije odgovorna niti kriva za smrt djeteta koje je i rođeno sa teškom srčanom manom”. “Odgovorno tvrdim da nisam bila pripravna, to dijete ne bi živo ostalo ni u Bijelom Polju”, kazala je ona “Vijestima”, iako u nalazu ne pominje srčanu manu, već sepsu. Amra je ispričala da je u bjelopoljskoj bolnici rodila sina prirodnim putem, sa ocjenom vitalnosti 9, ali da je odmah posumnjala da nešto nije u redu, jer je beba bila modra. Babice su je, međutim, tješile da je to od porođaja. “Kako sam po zanimanju medicinska sestra, a ovo mi je treće dijete, sjutradan, na moj zahtjev da gledam kako previjaju i prvi put pregledaju moju bebu, grubo sam odbijena od strane dežurne pedijatrice Vojinović-Kočović, koja je najveći krivac što moje dijete nije među živima. Dok sam tako u grču dugo čekala odgovor, jedna od babica mi je samo dodala mog sina s vrata i rekla: 'Beba je super, samo je sad doji'. Međutim, dok sam pokušavala da podojim bebu, primijetila sam da se zamara, slabije vuče i da postaje plava u licu, ali sam ubjeđivala sebe da nije to strašno, i da ljekari znaju bolje od mene”. Da se nešto dešava sa bebom, primijetile su i babice, ali tek poslije noćnog previjanja oko 22 sata, tvrdi Amra. Ispričala je da je druge noći od rođenja, nakon što su je sestre pozvale da mora da dođe u bolnicu, Vojinović-Kočović, nakon pregleda, histerično uletjela u sobu, i kazala joj da njeno dijete “mora hitno, hitno u Podgoricu", i „da će možda živo stići...”. “Bila sam očajna i nijesam mogla da shvatim da ljekar može da saspe takve strašne stvari u lice”.

Ona tvrdi da je preklinjala VojinovićKočović da joj bar pruži nadu da će dijete živo stići do Podgorice, ali da je pedijatrica samo “odmahnula rukom”. Umjesto riječi utjehe i tračka nade, Amra je, “šćućurena pred vratima Neonatologije”, slušala raspravu medicinskih sestara koja će sa bebom put Podgorice. “Za to vrijeme pratim dr Adrijanu, koja sve vrijeme ne ispušta slušalicu iz ruku, poslije čega je u nevjerici gledam kako ulijeće na odjelenje i grmi iz mozga: Amikacin, amikacin'. Te noći su mu uključuli kiseonik. Onda pljušti dijagnoza mom sinčiću: 'Ovo je sepsa, sepsa! Umire, umrijeće, brzo šibajte za Podgoricu'”, ispričala je Amra “Vijestima”, istakavši da pedijatrica ni tada nije relda ni riječ utjehe i objašnjenja. Umjesto toga, tvrdi Amra, ulijeće glavna sestra na Neonatologiji i viče: “Šta je ovo? Kako ću ja da idem sa ovakvom nogom...“, a po- Dijete je rođeno 21. jula, a preminulo je 5. avgusta tom se čuje lupnjava vrata na odjeljenju. “Gušila sam se u suzama i dalje čučeći pred tim vratima, ukočena od zebnje šta će biti sa mojim djetetom. Jedino ko me je tješio bila je sestra Sonja Rovčanin”. Te večeri, beba je upućena u Podgoricu sa dijagnozom “sepsa“, gdje ljekari “odmah utvrđuju” da je riječ o srčanoj mani. “Srčana mana Sy. hipoplazije lijevog srca. Objašnjavaju da moramo prvim letom za Beograd”. Tvrdi da su je ljekari u Kliničkom centru, između ostalog, pitali i zašto je dojila dijete, jer to nikako nije smjelo da se radi i da su joj kazali da su srčanu manu morali da primijete doktori koji su pratili trudnoću, ali i oni koji su pregledali bebu. “Tjerali su me da dojim dijete, koje sam tako, ustvari, ubijala", ispričala je kroz suze. Već sjutradan, Amra je sa bebom upućena za Beograd. Uslijedile su tri operacije na odjelenju kardiohirgije Univezitetske dječje klinike u Tiršovoj ulici, ali spasa nije bilo... Amra tvrdi da joj je rečeno da ljekari bebu u takvom stanju “nikako nijesu smjeli" da priključe na kiseonik. “Srce mog sina je prestalo da kuca 5. avgusta", kazala je majka. Direktor ćuti o slučaju od 20. avgusta Iako je još 20. avgusta Amra Ramović tražila usmeno i pismeno od direktora Bolnice Tomislava Jeremića uvid u sprovedenu dijagosnostiku pedijatrice Vojinović-Kočović, odgovor nije stizao do danas. Jeremić nije odgovarao na pozive “Vijesti". Amra je napisala i pismo Jeremiću, tražeći, između ostalog, odgovore na pitanja kako može u otpusnoj listi pedijatrice Vojinović-Kočović da piše „da je koža bez centralne i periferne cijanoze" a da je dijete modro još od rođenja, da ona u nalazu piše “srčana akcija ritmična, tonovi jasni, šum se ne čuje, srčana frekvenicija 115 otkucaja u minuti", a da doktori u Podgorici to opisuju kao “srčana akcija sa ritmom galopa", i 160 otkucaja u minuti. Doktorka demantuje optužbe Vojinović-Kočović demantovala je sve optužbe, kada je riječ o odnosu prema majci. “To da ie vraćena grubo sa previjanja i da sam vikala je čista neistina... niti je tačno da je Amri bilo ko zalupio vrata pred nosem”, kazala je ona.

Pojasnila ie da je neposredno pred transport za Podgoricu primijećeno da dijete slabije sisa, da se zamara, da je plavo... “Čim su babice primijetile promjene na djetetu, zvale su me da dođem, nakon čega sam u najhitnijem roku uputila dijete u Klinički centar... Ujutro i tokom tog dana, dijete smo pregledali ja dr Jela Cimbaljević i nije bilo problema”. Ona tvdri da je sve radila “na krajnje smiren i korektan način, bez ikakve vriske, galame”. “Objasnila sam majki kakvo je stanje, ali nisam vikala na niu, a obaveza ljekara i jeste da saopšti pacijentima istinu, o čemu su mi svjedoci prisutni... To što pominje da sam odmahivala rukom, prosto nije moj stil... niti je dio mog vokabulara da izgovaram takve ružne riječi...

( Jadranka Ćetković )