Dejvid Hokni: Osjećam se kao Pikaso, kao da imam 30 godina

Čovjek ode kod ljekara, kaže mu da želi da živi najduže moguće i pita šta mora da uradi. Ljekar traži od njega listu poroka i onda kaže: 'Dobro, hoću da ostavite pušenje, alkohol, da se manete jake hrane, da odustanete od seksa. Čovjek je šokiran i mrmlja: ’U redu. Da li ću živjeti duže? Doktor odgovara: 'Ne, ali svakako će izgledati da je tako'". Ovako 77-godišnji slikar Dejvid Hokni, šištavim glasom decenij skog pušača, novinaru “Obzervera” objašnjava svoju životnu filozofiju, u kući na Holivud Hilsu gdje ima sve što mu je potrebno: bar nekoliko galona mineralne vode i zalihu od 2.000 “kamel wide” cigareta, za slučaj da Los Anđeles bude pogođen zemljotresom. Hokni je jedan od najuticajnih savremenih britanskih slikara, sljedbenik pop-arta, član britanske Kraljevske akademije, više puta odlikovan i nagrađivan za svoje zasluge u oblasti likovnih umjetnosti i kulture... ukratko jedan od najvećih umjetnika našeg doba. Prilaz i brda oko svog kalifomijskog doma Hokni je davno prije Goole Eartha predstavio apsurno jakom narandžastom, zelenom, plavom i crvenom, u pejzažima poput “Malholand Drajv: Put ka ateljeu” iz 1980. godine. Iz kuće sa bazenom koji je nekada bio poprište najluđih žurki sa mnogo golih tijela, kupljenom krajem 1970-ih, Hokni gotovo da ne izlazi.

“Idem kod zubara, ljekara, u knjižaru i prodavnicu marihuane, jer sve to morate lično da obavite. I to je to. Nikada ne idem van jer sam previše gluv, zaista. Nemam naročit društveni život, jer se on sastoji iz govorenja i slušanja, a ja ne mogu da čujem. Ali, to je u redu, imam mnogo toga da radim, ja sam ok", kaže umjetnik. Hokni se vratio u Los Anđeles u ljeto 2013. godine, nakon osam godina u Engleskoj, uglavnom u Bridlingtonu, u istočnom Jorkširu. To je bio produktivan period u kojem je svoj rad unaprijedio i proširio i tehnički i tehnološki. Njegov izraz bio je zapanjujući za umjetnika bilo kojih godina: od hiljada sitnih crteža na svom iPhonu i iPadu do čudovišnih pejzaža Voldsa, posebno velikog formata pod nazivom “Veće drveće blizu vode”, koji je bio kulminacija trijumfalne izložbe slika, inspirisanih rodnim Jokrširom na Kraljevskoj akademiji2012. Više od 600.000 ljudi je vidjelo “David Hockney: The bigger picture”, dvostruko više od predviđenog broja posjetilaca; sličan broj posjetio je izložbu kada je premještena u Bilbao i Keln. Ali Hokni iznenada nakon toga napušta Jorkšir u septembru 2012. godine imao je moždani udar: u početku nije znao šta mu se dešava, ustao je rano i izašao da kupi novine, ali uskoro nije bio u stanju da dovrši rečenicu. Zatim je u martu prošle godine, jedan od njegovih asistenata u ateljeu, 23-godišnji Dominik Eliot, umro u Bridlingtonu, nakon što je popio kuhinjski otrov uz veliku dozu ekstazija i kokaina. Hoknijeva gluvoća, koja je nasljedna i zahtijeva od njega da nosi slušni aparat na oba uva, takođe se pogoršala. Povratak na Holivud Hils, dom tokom velikog dijela 1980-ih i 1990-ih, bio je katarza, smatra Hokni sada. U Jorkširu je pravio sombre pejzaže rađene ugljenom, a po povratku u Kaliforniju odlučio je da se ponovo hrabro oproba u radu sa akrilnim bojama i napravi portrete. Prvi je bio Žan-Pjer Gonkalves de Lima, njegov glavni pomoćnik u ateljeu, prikazan kako sjedi u stolici sa glavom u rukama. Sa tim portretom je sve krenulo i Hokni je od tada naslikao još 50 ljudi, sve na istoj stolici, u istom položaju.

“Za svakog od njih mi je trebalo po tri dana, u stvari, oko tri šestosatna susreta, a ja sam uživao”, objašnjava Hokni. Nedavno je završio set od pet fotografskih "crteža": figure ljudi raspoređenih po njegovom ateljeu, u defomisanoj perspektivi. Ovi radovi izloženi su u galeriji “Pace” u Njujorku od 8. novembra do 10. januara 2015, zajedno sa nekim od portreta na stolici koje je napravio kada se vratio u Los Anđeles i grupnih slika plesača koje su omaž “Plesu” Anrija Matisa. Takođe, tek je počeo seriju konvencionalnih studija igrača karata. Objašnjava da tek sada shvata šta je privlačilo Sezana i Karavađa istoj ovoj temi. "Oni sjede razumno i mirno, objašnjava Hokni, "ruke su im na stolu, oni su koncentrisani, ignorišu me, a ipak osjećam da sam blizu njih". Dok Hokni na kraju osme decenije odlučno ide dalje, BBC priprema dokumentarni film koji će biti retrospektiva njegovog života i rada. Režiraće ga Rendal Rajt, koji je napravio i film o Lucijanu Frojdu.

Galerija

( Nina Vujačić )