Otvoreno pismo prvom čovjeku Bara: Moj komšija - varvar

Otvoreno pismo predsjedniku opštine Bar

Obraćam Vam se kao neko ko je odrastao u gradu kojim upravljate, a sticajem okolnosti, najveći dio djetinstva proveo upravo naspram novog gradskog groblja koje je nastalo prošle nedjelje, u zgradi tačno preko puta barske Gimnazije. Približno smo istih godina, ali se ne sjećam da smo se sreli kod čempresa, krugova ili na nekom od gradskih poligona, tako da o Vama mogu suditi samo i isključivo na osnovu Vašeg javnog angažmana.

Prije svega, želio bih da Vam čestitam kao pripadniku ljudske vrste na povratku u prapočetak roda - varvarizam. Drugačije se ne može pojmiti da ste naredili obaranje višedecenijskih stabala, a potom u maniru kog se ni Islamska država ne bi postidjela, rušenje amfiteatra, što nisu radili ni najbrutalniji osvajači tokom pohoda u prethodnih nekoliko desetina vjekova ljudske istorije. Još je Didro rekao da je od fanatizma do varvarstva samo jedan korak. A ovo civilizacijsko poniženje kojem ste izložili stanovnike Bara liči na poriv da izbrišete sve tragove života prije Vas i Vaše partije - da istorija počinje sa vama, a godine da počinju januarom, kada ste i počinili ovaj masakr.

Varvari vjeruju da su njihovi običaji i načini postupanja jedini prirodni način. Kako drugačije da objasnite da vam je logičnije bilo da odete na odmor i na košarku, umjesto pred građane i objasnite im zašto ste to uradili. Nije valjda da ste toliko sujetni da ne možete ni da pojmite priznanje greške. Vjerujem, nažalost, da je nešto drugo u pitanju - vjerujem da Vi to vidite kao slabost, ličnu i partijsku. U slučaju da priznate grešku, svukli biste plašt nedodirljivosti i nepogrešivosti kojim se ogrćete, kao što ste se ovih nedjelju dana ogrnuli partijom, a onda bi taj jedan kamenčić koji je izvučen iz vaše monolitne cjeline pokrenuo lavinu i građani bi shvatili da se, ipak, oni pitaju, a ne Vi i Vama slični.

Žalim lično, kao i svi građani Bara, što niste dali ljudima ni priliku da se oproste od tog mjesta, već ste onako mučki i krijući naredili sječu, a niste poslali niti jednog Baranina sa sjekirom ili šegom u rukama da obavi Vaš prljavi posao. Morali biste se i sa njima onda jednom pogledati u oči.

Morate znati da je zloupotreba moći korijen svakog zla - korijen snažan poput korijena čempresa koje smo, ne nadajući se tome, vidjeli u svojoj punoj veličini prvi put prije nedjelju dana. Da ste barem nakon toga došli i prošetali uništenim dvorištem, osjetili pomiješan miris života čempresa na izdisaju i zlokoban miris smole kao najave njihove smrti, možda biste shvatili da još uvijek ima nade za Vas. Jer, građani će možda i ovu borbu izgubiti, ali bojim se da ćete onda Vi izgubiti dušu.

Još uvijek se Vi pitate - pa recite ostavljate li u amanet gradu drveno-betonski spomen-dom Dušana Raičevića. Da Vas pamte po tome i po stidu onih koji su Vas glasali.

( Srdan Kosović )