Skrivena glad hara

U susret Drugoj međunarodnoj konferenciji o ishrani, Rim 19-21. XI 2014.

Neuhranjenost je pošast koja hara najugroženijim slojevima društva, a najveći danak uzima u najranijim fazama života. U svijetu danas hronično gladuje više od 800 miliona ljudi, odnosno 11% svjetske populacije. Neuhranjenost je osnovni uzrok gotovo polovine smrtnosti među djecom. Četvrtina žive djece su nerazvijena zbog neadekvatne ishrane. Nedostatak mikro hranljivih vrijednosti u hrani koja ne sadrži dovoljno vitamina i minerala, takođe poznata pod nazivom „skrivena glad“, utiče na dvije milijarde ljudi.

Međutim, u porastu je i drugi zabrinjavajući oblik neuhranjenosti: gojaznost. Više od 500 miliona odraslih su gojazni zbog konzumiranja hrane koja sadrži suviše masti, šećera i soli. Takva ishrana izlaže ljude većem riziku od nezaraznih bolesti, kao što su bolest srca, moždani udar, dijabetes i rak, koji predstavljaju glavne uzroke smrtnosti u svijetu. Loša ishrana i fizička neaktivnost su „zaslužne“ za 10% globalnih oboljenja.

Mnoge zemlje u razvoju se suočavaju sa brojnim teretima neuhranjenosti. Ljudi koji žive u istim zajednicama, ponekad čak i istim domaćinstvima, pate od neuhranjenosti, skrivene gladi i gojaznosti. Ovi podaci su šokantni i predstavljaju svojevrstan poziv na globalnu akciju.

Pored ogromne ljudske patnje, nezdrav način ishrane takođe štetno utiče na mogućnosti zemalja da se razviju i napreduju. Troškovi svih oblika neuhranjenosti se procjenjuju na između 4% i 5% globalnog bruto društvenog proizvoda.

Lideri vlada, naučnici, nutricionisti, poljoprivrednici, predstavnici građanskog društva i privatnih preduzeća iz cijelog svijeta okupiće se u Rimu između 19. i 21. novembra na Drugoj međunarodnoj konferenciji o ishrani. Učesnicima konferencije se pruža prilika koju je teško odbiju: da pravo na zdrav način ishrane učine globalnom stvarnošću.

Tekući sistem ishrane je neodrživ i nezdrav

Stvaranje zdravih i održivih sistema prehrane predstavlja ključni korak za prevazilaženje neuhranjenosti u svim njenim oblicima - od gladovanja do gojaznosti.

Proizvodnja hrana je utrostručena od 1945. godine, dok je prosječna dostupnost hrane po osobi porasla za samo 40%. Naš sistem prehrane je uspio da poveća proizvodnju. Međutim, životna sredina je platila ogromnu cijenu, a napori nisu bili dovoljni kako bi se zaustavilo gladovanje. U međuvremenu, sistemi prehrane su nastavili da se razvijaju: pristupilo se preradi i trgovanju većeg postotka hrane što je dovelo do veće dostupnosti visokoenergetske hrane sa ogromnim primesama masti, šećera i soli.

Naš tekući sistem prehrane jednostavno nije ni održiv ni zdrav. Ovdje je bespredmetno govoriti o 2050. godini kada ćemo morati da hranimo više od devet milijardi ljudi. Moramo da proizvedemo više hrane, ali i kvalitetne hrane. To moramo da učinimo na načine koji štite mogućnosti budućih generacija da se prehrane. Jednostavno rečeno, ukoliko želimo da vodimo zdrave, produktivne i održive živote potrebni su nam zdravi i održivi sistemi prehrane sa istinski uravnoteženom hranom dovoljne količine i dovoljnog kvaliteta koja je dostupna svima.

Djelujmo danas

U okviru priprema za održavanje Druge međunarodne konferencije o ishrani, zemlje su dogovorile političku deklaraciju i Okvir aktivnosti po pitanjima ishrane koji sadrže konkretne preporuke za razvoj koherentne javne politike u poljoprivredi, trgovini, socijalnoj zaštiti, obrazovanju i zdravstvu koji promovišu zdrav način ishrane i bolju uhranjenost u svim fazama života.

Okvir aktivnosti po pitanjima ishrane vladama pruža plan za razvoj i sprovođenje državnih politika i ulaganja u lanac ishrane kako bi se svima obezbijedila zdrava, raznovrsna i uravnotežena ishrana. To može uključivati jačanje lokalne proizvodnje i obrade hrane, posebno kada je riječ o porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima i malim proizvođačima, kao i njenim povezivanjem sa hranom koja se poslužuje u školama, zatim smanjenje masti, šećera i soli tokom prerade hrane, ponuda zdrave hrane u školama i drugim javnim institucijama, zaštita djece od marketinga i nezdrave hrane i pića, kao i omogućavanjem građanima da donose informisane odluke o tome šta da jedu.

Iako vlade, odnosno ministarstva zdravstva, poljoprivrede i obrazovanja treba da preuzmu vodeću ulogu, ovi zadaci treba da obuhvate sve one koji su uključeni u proizvodnju, distribuciju i prodaju hrane. Okvir aktivnosti Druge međunarodne konferencije o ishrani, takođe, sugeriše veća ulaganja kako bi se garantovao univerzalni pristup efikasnim intervencijama ishrane, kao što su zaštita, promocija i podrška dojenja, kao i povećanje ishrane majki.

Zemlje mogu da počnu sa sprovođenjem ovih aktivnosti već sada. Prvi korak je u uspostavljanju državnih ciljeva u oblasti ishrane, kako bi se sproveli već dogovoreni globalni ciljeve, kao što je utvrđeno Okvirom aktivnosti. Druga međunarodna konferencija o ishrani predstavlja i vrijeme i mjesto za preuzimanje ovih obaveza.

Organizacija za hranu i poljoprivredu UN i Svjetska zdravstvena organizacija su spremne da pomognu u ovim nastojanjima. Pretvaranjem posvećenosti u aktivnosti i efikasnijim međusobnim i djelovanjem sa drugim zainteresovanim stranama, svijet dobija realne šanse za okončanje višestrukog tereta svih oblika neuhranjenosti tokom jedne generacije.

( Hoze Graciano de Silva, Margaret Čan )