Naša građa, a prozori iz Peći

Umjesto u crnogorskim prerađivačkim pogonima, veliki dio drvne građe sa sjevera države završava kod komšija. Nakon finalne prerade, u formi gotovog proizvoda, drvo se vraća u Crnu Goru i postaje još skuplje na tržištu.

“Dok je radio rožajski 'Gornji Ibar' pola Kosova je kupovalo njihove proizvode. Kada je to preduzeće stalo, mi smo 'preuzeli' crnogorske šume i posao. Koristimo vaš prirodni potencijal kako bismo zaradili na vama, kao što ste nekada vi zarađivali na nama”, rekao je “Vijestima” Ibiš Ramaj iz Peći.

On kupuje građu iz Crne Gore, djelimično je prerađuje, prodaje, a potom opet otkupljuje gotove proizvode koje prodaje u Crnoj Gori.

“Za kubik rezane građe iz Crne Gore plaćam 165 eura. Sušim je, nakon čega je prodajem po cijeni izmedju 220 i 250 eura kupcima iz Kosova Polja. Oni proizvode vrata i prozore koje ja otkupljujem od njih i preprodajem uglavnom na crnogorsko tržište na kojem su konkurentni i u smislu cijene i u smislu kvaliteta”, ističe Ramaj.

Njegov sugrađanin Ramiz Berhati iz Crne Gore uvozi drugu klasu bukovine koju u Rožajama plaća 43, a na Kosovu 55 eura po kubiku.

“Drvoprerada je veoma unosan posao. Nije mi jasno kako to ljudi u Crnoj Gori ne razumiju. Oni samo prodaju građu. Kada bi meni opao posao, da bih smanjio dosta troškova, ja bih iznajmio neki pogon u Rožajama gdje mi je građa pred nosom i pokrenuo neku drugu proizvodnju. Svjestan sam da na ovaj način ne mogu ostvariti ekstraprofit, ali dobru zaradu u kontinuitetu sigurno mogu, a ona je sigurnost. Ekstraprofit nikada nije", smatra Berhati.

Ramaj kaže da se posljednjih godina radi slabije, pa na godišnjem nivou otkupi između 1.000 i 2.000 kubika građe.

“Ranije se radilo znatno više, ali smo zadovoljni i ovim. Vrata dimenzija 90 puta 200 kod mene koštaju 85 eura, što je mnogo jeftinije nego u zemlji u kojoj se posiječe stablo od kojeg mi finalizujemo proizvod. Prozor dimenzija 80 puta 120 ili 140 košta 45 eura. Pričamo o vrhunskom kvalitetu koji jedino ne može biti prva klasa ako se poredi sa plastikom”, rekao je Ramaj.

Potražnja u Crnoj Gori je, kaže on, malo pala u odnosu na prethodni period, zbog krize i zbog PVC stolarije.

“Od baze koju uzmem zaradim između 15 i 20 odsto. Dvije hiljade kubika kupujem za 330.000 eura, od toga zaradim oko 20 odsto ili 66.000. Toliko zaradim i za sušenje, kao i onaj koji proizvodi, što je oko 200.000 zarade ukupno od Rožaja, pa ponovo do Rožaja”, rekao je Ramaj.

Drvna masa iz Crne Gore za Kosovo je, smatra Ramaj, i korisna i značajna.

“Zarada o kojoj vam govorim je vezana za rezanu građu. Kada kupujemo oblovinu, koja po kubiku košta 105 eura, profit je i veći. I u Crnoj Gori se zaradi ponešto, jer oni proizvode od oblovine do prizme, ali se rijetko ko bavi finalizacijom. Više vole na brzinu da uzmu pare, a to je šteta za državu”, smatra Ramaj.

Za istu građu u Rožajama, tvrdi on, bez transporta kubik plaćaju između 65 i 80 eura, a koncesionara na panju drvna masa košta između 13 i 16 eura.

“Ne mogu da shvatim da Crnogorci nemaju računicu da se bave finalizacijom. To je šteta. Kada prave gotov proizvod, moraju da zaposle i plaćaju radnike, njihovo osiguranje, čekaju kada će prodati proizvedeno. Ovako odmah ostvare zaradu bez velikih i dodatnih troškova", rekao je Ramaj.

Građa se na Kosovo, ističe on, uvozi i iz drugih zemalja u regionu, ali je zbog blizine, odnosno cijene transporta najjeftinija ona iz Crne Gore.

„Uglavnom od bukovine proizvodim gajbice i palete. Od kubika izradim oko 80 gajbica koje prodajem po 1,4 eura po komadu, ili oko 50 paleta koje koštaju po šest eura. Dnevno sa dva radnika možemo da završimo oko 200 proizvoda. Nemamo organizovan izvoz za Crnu Goru, ali imamo dosta firmi i pojedinaca koji kupuju od nas”, rekao je Berhati.

Ukoliko bi mu stao posao on bi iznajmio pogon u Rožajama.

Od prodaje oblovine i rezanog drveta, vjeruje on, profitiraju samo crnogorski koncesionari, dok se takvim načinom korištenja šuma drvoprerađivačka privredna grana u zemlji sve više urušava.

„To je moje mišljenje. Zvaničnici u Crnoj Gori vjerovatno drugačije to projektuju. Da nemaju neku računicu, sigurno bi makar kontrolisali količinu izvoza", rekao je Berhati.

Dio građe koju kupuje u Crnoj Gori Ramaj preprodaje kosovskim proizvodima vikendica.

“Mi smo tek krenuli u taj posao, ali mogu vam reći da su te vikendice između 20 i 30 odsto jeftinije, sa vašom građom, kod nas nego u Crnoj Gori. Kupac iz Holandije koji je prije četiri godine trgovao vikendicu u Rožajama, ljetos je kupio u Peći. Zvao je da se zahvali. Prezadovoljan je bio i kvalitetom i cijenom. Najavio je da ćemo saradjivati i dalje", tvrdi Ramaj.

Opština traži od Vlade da hitno reaguje

Na posljednjoj sjednici SO donijet je zaključak da se Vladi uputi inicijativa za donošenje zakona koji bi kontrolisao izvoz građe iz Crne Gore. Odbornik DPS-a i član Komisije za dodjelu koncesija Nusret Kalač je kazao da ne postoji odredba koja to zabranjuje, ali da pravila za dodjelu koncesija na neki način ograničavaju izvoz. U rožajsku kasu se od koncesija na godišnjem nivou slije između 600 i 700 hiljada eura, što je, prema Kalačevom mišljenju, neznatno u odnosu na korist koju bi grad i država imali od finalnih proizvoda. To bi, pored upošljavanja između 400 i 1. 000 ljudi, vjeruje on, skoro oporavilo uništenu tor rožajske Šumske uprave Faruk Kalač je na sjednici istakao da se, prema njegovim saznanjima, znatno više drvne mase izvozi iz Pljevalja i sa Žabljaka.

Uprava za šume: Skoro sve se izveze

Na osnovu podataka Uprave za šume, skoro sva rezana građa iz Rožaja se izvozi, a samo dio se koristi za finalni proizvod. Rožaiski konzorcijum „Ploče" je do početka novembra dopremio iz šume u svoje prerađivačke kapacitete 4.244 kubika trupaca koje je prorezao i dobio 2.958 metara kubnih rezane građe, koju je izvezao.

"U istom periodu konzorcijum „Jela kornere” dovezao je 5.471 kubik trupaca, sve prorezao i dobio 3.556 metara kubnih rezane građe, i takođe je izvezao. Konzorciju m „Ja vor kompani” je u 2014. godini 5.686 metara kubnih trupa ca prorezao, pn čemu je dobio 4.273 metara kubna rezane građe, koju je izvezao, a konzorcijum »Paučina 2012” je do novembra 2014. godine dopremio trupce drvne mase 3.059 metara kubnih, i svu količinu prorezao, a potom je izvezao", kazali su iz Uprave za šume.

Jedino u konzorcijumu „Lovnica 2012" su za dalju finalizaciju 4.290 kubika drvne mase prorezali i iskoristili. Neznatan dio rezane građe su izvezli.

Šutković: Građani ne moraju u Peć po namještaj i hranu

Građani sjeveroistoka Crne Gore godinama unazad putuju u Peć gdje jeftinije kupuju namještaj, bijelu tehniku, meso i drugu robu široke potrošnje. Iz tog razloga Elkos grupa je odlučila da se približi potrošačima i u Rožajama na 3.500 kvadrata otvori ETC market u kojem će nuditi robu po jeftinijim cijenama nego što su na Kosovu. „Mnogi nam zamjeraju da ćemo na ovaj način zatvoriti druge firme. Mi ne otvaramo da bismo druge zatvarali.

Elkos grupa je jedina koja može zaustaviti ogroman odliv novca na Kosovo što je bio jedan od strateških ciljeva za investiciju u gradu na Ibru, vrijednu oko 2, 5 miliona eura. Sa jedne strane ćemo se približiti potrošačima, a sa druge zaposliti najmanje 60 radnika i povećati obim posla crnogorskoj carini, špediciji, bankama", rekao je direktor crnogorskog Elkosa Mesa Šutković.

( Aida Skorupan )