Niggorova ispovjest: Monteniggersi - ovako je to bilo...

Igor Lazić Niggor napisao je za Mondo priču o nastanku i funkcionisanju kultnog rep sastava Monteniggersi.

Niggorovu priču prenosimo u cjelini:

"Zasigurno jedan period života koji je meni ostao u najljepšem sjećanju - kraj osamdesetih i početak devedesetih godina.

Radovali smo se prostim stvarima, uživali u životu, a ponajviše u muzici. ja sam se tada vratio sa prekookeanskog broda, gdje sam godinu dana plovio po svijetu završavajući kadetski staž za budućeg oficira trgovačke mornarice.

Radovao sam se što ću ponovo vidjeti moje stare drugare i sa njima podijeliti iskustvo u proteklih godinu dana, pogotovo što sam iz Amerike donijeo pregršt dobre i nove muzike koja će nam kasnije poslužiti kao inspiracija za stvaranje benda.

Jednog dana došao sam na ideju da napravimo rep sastav, jer je tih godina ta muzika bila skoro nepoznanica na našim prostorima. U početku je skoro cijela ekipa htjela da bude u sastavu, maltene kao danas Beogradski sindikat, ali ja sam kao idejni vođa odlučio da samo nas četvorica bude u ekipi - Vasko Vujković, Duško Nikolić, Nebojša Saveljić i ja.

Nebojšu sam upoznao osamdesetih godina, 85, 86. Bez obzira što je živio u tadašnjem Titogradu, često je vikendom dolazio u Kotor jer je tu imao rodbinu sa majčine strane.

Svake subote bismo odlazili u diskoteku 'Senjorita' i pravili performanse u brejkdensu, čak smo i u tome bili pioniri. Totalna atrakcija za te osamdesete godine!

Nebojša tada odlazi na brod, a u međuvremenu Duško, Vasko i ja formiramo rep sastav pod nazivom AAE…TELL MI. (“Nad Kotorom magla pala, kad se digne dođi mala,a ona mu kaze,AAe rechi mi!!)

Počinjemo da radimo prve demo snimke nabavljajući singl ploče sa tadašnjim hitovima Tehnotronixa i Snapa. Te ploče su na B strani imale instrumental singla, tako da nam je to poslužilo kao matrica. Tada nije bilo kompjutera kao sada da se uradi aranžman, za nas je to bila naučna fantastika!

Pišemo tekstove i odlazimo u radio Kotor, gdje na dvokanalnom Revoxu (trakaš) snimamo prve hitove "Pop jede džem" i "Đekna".

Vasko kao nasa tehnička podrška (audio i video) nabavlja video kameru i tako snimamo i svoje prve VHS spotove. Ubrzo nakon toga priključuje nam se i Nebojša koji se vraća sa broda.

Dule, Nebojša i ja, krećemo u pohode. Počinju prvi radio intervjui, pjesme nam se vrte na svim lokalnim stanicama u Crnoj Gori. Odmah nakon toga kreću i prvi nastupi u diskotekama i tadašnjoj TV Titograd.

Posle jednog nastupa u Diskoteci 'Avala' u Budvi dobijamo ponudu da odemo za Beograd i ozbiljno krenemo sa našom karijerom. Odmah prihvatamo predlog i krećemo za Beograd, ali na našu žalost bez Duška koji se teško razboljeva i ne može više da bude sa nama, ali i dalje pomaže u pisanju tekstova. Ubrzo sklapamo ugovor sa izdavačkom kućom Komuna i izdajemo svoj prvi album 'Tajna marenda'.

Bili smo presrećni, ali sreća nas je brzo napustila jer nam je naš Dule ubrzo nakon toga preminuo od teške bolesti. Obojica smo totalno skrhani bolom, nestao je dio nas,ali zbog njega morali smo dalje, jer bi on tako htjeo, Duka naš.

Posvetili smo mu i pjesmu pod nazivom 'Voljeli bi da si tu'.

Postigli smo vrhunac slave,sve ono o čemu smo maštali, a onda kao u nekom filmskom scenariju, u saobraćajnom udesu odlazi zauvijek i moj Nebojša.

Zla sudbina dvije godine nakon smrti Duška uzima u svoje ruke i Nebojšu,ostajem nijem…

Jeste da ste me zamolili da napišem nekoliko rečenica o Nebojši ali morao sam da spomenem i Duška, jer mi smo bili Monteniggersi, jedno tijelo tri duše.

Nebo je bio vazda brz, tako je i otišao u vječnost.

Duhovit, inteligentan, niko kao on brzo da odrepuje, talentovan za sve sportove, kažu da je bio bolji u fudbalu od svoga brata Niše Saveljića. Ja sam mu govorio da je trebalo da bude golman, njemu dati go bilo je nemoguće.

Anegdota sa njim bilo je milion, mogla bi se knjiga napisati, jednom mi je i život spasio.

Tih godina vozio sam Spačeka i vraćali smo se sa kupanja kada nam je iznenada izletio na put jedan traktorista.

Da ne udarim u njega skrenuo sam ulijevo, sletio sa puta i auto se nekoliko puta prevrnuo.Bilo nas je četvoro u kolima, svi su poispadali iz kola, a ja sam ostao zgnječen ispod auta preko grudnog koša.

Mislio sam 'to je to', gotovo, a onda kao Supermen, pojavio se Nebojša i nadljudskom snagom digao auto sa mene i ja sam se izvukao u zadnji čas, jer bi me auto ugušio. Niko od nas nije bio ozbiljno povrijeđen.

Eto život mi je spasio, a njemu ga drugi oduzeo.

Bili smo potpuno različiti, ali to nas je i držalo zajedno. Znao je da me iznervira kao i ja njega, što je i normalno kad si sa nekim nerazdvojan i u poslu i privatno, čak smo se i potukli jednom, ali smo se ubrzo nakon toga napili i sve zaboravili.

Voljeli smo sve vezano za tehniku, nove elektronske sprave i gedžete - on prvi pejdžer, a ja mu vratim mobilnim telefonom, pa mi kaze da sam seljak i da pređem na drugu stranu ulice kad pričam mobilnim, a u njegovom sam društvu. Hahahahaha!

Sada svaki put kada se nešto novo pojavi u svijetu tehnike,a ja to nabavim, sjetim se njega i pitam se kako bi sada on reagovao da se pojavi i vidi što su sve ljudi izmislili od kada ga nema:(

Za sve one koji su još u nedoumici, a i svađali se oko toga za koga je navijao u sportu, reći ću vam samo jedno - Partizan, kao i ja naravno.

Uskoro će i 20 godina od nastanka Monteniggersa pa ja polako za tu priliku pravim remix kompilaciju legendarnih hitova. Nadam se da će se mnogi koji su voljeli Monteniggerse obradovati, a malo da se i ove nove generacije posjete ko je kosio,a ko vodu nosio u prošlom vijeku 90ih godina.

Mogao bih da vam pišem do sutra, ali eto, to je ukratko što sam mogao da sročim, puno pozdrava Niggor".

( Vijesti online )