Da li je Šešeljevo vrijeme odavno prošlo?

Nekoliko stotina pristalica Srpske radikalne stranke (SRS) dočekalo je svog lidera na beogradskom aerodromu, uz prepoznatljiv folklor iz devedesetih godina, nacionalističke parole i uvrede na račun sadašnje vlasti. Vojislav Šešelj se prisutnima obratio iz sjedišta stranke u Zemunu i tom prilikom najavio da mu je osnovni cilj da „obori s vlasti izdajničke naprednjake“, i tako samo potvrdio ono što je i rekao nakon odluke o privremenom puštanju na slobodu da ga najprije zanima politička osveta, a tek nakon toga liječenje.

Vlasti sa svoje strane tvrde da se ne boje povratka Šešelja, navodeći da je on „politička prošlost“ i da neće moći da ugrozi srpsku vladu. Najdalje je u upozorenjima izgleda otišao ministar rada Aleksandar Vulin, koji smatra da je puštanje Šešelja „diktirala Amerika“, i da na taj način SAD pokušavaju preko Šešelja da sruše srpsku vladu; ministar Vulin je čak zbog toga preporučio premijeru Vučiću da bi trebalo da preispita srpske spoljnopolitičke prioritete.

„Nakon skoro dvanaest godina mislim da su skoro svi zaboravili zašto je Šešelj otišao u Hag i to ostavlja gorak ukus u ustima, kaže za DW Filip Švarm, odgovorni urednik nedjeljnika „Vreme“. „Niko zapravo više ne govori šta mu se stavlja na teret. On se vraća bez presude, tako da je čitav taj proces trajao previše dugo i na kraju se obesmislio. Ono što se sada očekuje jeste kakav će biti njegov odnos prema nekadašnjim saborcima, prije svega prema predsjedniku Nikoliću i premijeru Vučiću, i zbog toga će Šešelj u narednima danima biti u fokusu; a mi znamo kakav je i Šešeljev vokabular i kakvi su njegovi javni istupi“.

Iako je njegova prva izjava nakon povratka bila da će srušiti vlast Nikolića i Vučića, Filip Švarm smatra da Šešelj nema nikakve političke snage da to uradi. „Njegovo vrijeme je odavno prošlo, a to su shvatili i Vučić i Nikolić kad su napustili tu politiku. Šešelj kao takav predstavlja relikt prošlosti koji će verovatno raznim svojim izjavama i opskurnim rječnikom pokušati da privuče pažnju javnosti, ali to neće imati gotovo nikakav politički uticaj. Moguće je da bi radikali s njim na nekakvim izborima možda prešli cenzus, ali mislim da je to maksimum koji Šešelj u ovom trenutku može da ima“.

Mali politički uticaj

Filip Švarm takođe smatra da su neozbiljne izjave koje stižu iz vrha vlasti kako pojedine zapadne zemlje stoje iza puštanja Šešelja i da one na taj pokušavaju da destabilizuju srpsku vladu. „Te izjave samo idu u prilog populističkoj politici koja se trenutno vodi. Svakako, Šešelj će u medijima govoriti razne neprijatne stvari o Tomislavu Nikoliću i Aleksandru Vučiću, a mi znamo da je vlast prilično osjetljiva na bilo kakvu kritiku i to je ono čime će se neko vrijeme zadovoljavati publika. Dakle, očekivaćemo šta će Šešelj reći o njima i to će neko vrijeme biti interesantno, ali to samo po sebi neće imati nikakav politički uticaj“.

„Razočaravajuće je što se Šešelj u Beograd vraća bez presude, s obzirom na to da je poznato za šta je optužen i šta je sve radio u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini i u samoj Srbiji“, ocenjuje za DW Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

„Dakle, on se u Beograd vraća bez ikakve moralne poruke i vraća se kao žrtva Haškog tribunala, kako se to bar u Srbiji vidi. S druge strane, imate komentare da je njegovo puštanje dio neke konspirativne odluke Zapada kako bi srušili ovu vladu, koja i bez toga na dnevnom nivou plasira te paranoične zavjere o ugroženosti premijera i vlade. Mislim da je pretjerano očekivati da će Šešelj nešto bitnije moći da uradi, jer se prije svega kontekst promijenio – Srbija je na puta ka Evropskoj uniji, potpisala je sporazum sa Prištinom i tako dalje.

Tako da mislim da Zapad želi da što je više moguće Vučića iskoristi za tu evropsku opciju i zato ne vjerujem da je Zapadu u interesu da tu vladu destabilizuje, jer se ne zna šta će doći posle nje“.

Politika koja ne dovodi na vlast

Pokazalo se da se politikom koju je Šešelj vodio ipak ne može doći na vlast u Srbiji, primjećuje Filip Švarm. „On možda može donekle da okupi te sada razbijene male, desničarske grupe, ali pitanje je koliko to što oni govore i zastupaju može da se artikuliše. Na prošlim izborima se pokazalo da ne može mnogo.“

Takođe, dodaje Filip Švarm, ako se pogleda Šešeljeva politička biografija vidljivo je da su radikali bili najjači onda kada su bili bliski vlastima, a najslabiji onda kada su bilo daleko od vlasti i to na neki način deli to biračko tijelo na koje bi Šešelj pretendovao.

„Vučić i Nikolić su sada vlast i oni koji su nekada glasali za Šešelja, a sada glasaju za Vučića i Nikolića, ostaće vjerni Vučiću i Nikoliću“, smatra odgovorni urednik nedjeljnika „Vreme“.

( Deutsche Welle )