Sedmoro živi od 100 eura mjesečno
Iako nepokretan, Veselin je osam puta bezuspješno konkurisao za motorna invalidska kolica, ali je svaki put odbijen. Mogao je da dobije samo obična, koja zbog potpuno oduzete lijeve ruke ne može da koristi
Bjelopoljac Veselin Bugarin (39) sa suprugom Sanjom i petoro djece preživljava najteže dane. Imao je dva moždana udara, zbog čega su mu lijeva ruka i noga potpuno oduzete, ima epileptične napade, problema sa govorom, povremeno podrhtavanje tijela... . Ovih dana u dijelu kuće u Rakonjama, koji im je privremeno ustupilo opštinsko Udruženje penzionera, stigla su drva za ogrjev, ali Veselin nema novca da plati.
"Nemam za hljeb i ručak djeci, a ne za drva. Svaki dan me čovjek zove i traži novac. Danima niti jedemo niti spavamo od muke", priča on. Iz Podgoričke banke su ga odbili za kredit, ali mu je saopšteno da više ne daju kredite ljudima koji su imali moždane udare.
„Jedem jednom dnevno i to uveče, što od sjekiracije, što od muke moje, da ostavim što više djeci. Ne mogu da ih gledam koliko se pate... “ priča Veselin.
O svojim patnjama i mukama i borbom od čega da djeci spremi ručak, njegova supruga Sanja malo priča. Ona rađe priča o nekadašnjim vremenima kad su bili srećna porodica, koja nije sanjala u šta život preko noći može da se pretvori. Udala sam se za Vesa sa nepunih 16 godina. Nisam imala roditelje i nekako tu sam našla svu sreću. Izrodili smo petoro djece. Veso je bio zaposlen u hotelu “Bijela rada”, a svaki slobodan trenutak je trčao da odradi nešto privatno.
„Radio je sve poslove kako bi djeci i nama stvorio što bezbrižniji život. Sada ne može ni do toaleta da ode sam“, priča Sanja, dodajući da takva bolest može svakog da snađe.
Njoj je teško da objasni kako uspijevaju da prežive od toliko malo para. Prošle godine kada su “Vijesti” pisale o njima, čitaoci su im slali pomoć od koje su kupili drva i druge stvari. I dan-danas ih se pojedini sjete, ili ih bar pozovu telefonom, na čemu su im Bugarini veoma zahvalni. Veselin ima invalidsku penziju 100 eura, ali zbog kredita od prije dvije godine prima samo 35 eura. Sanja prima socijalnu pomoć od 20 eura, od koje ne može da kupi ni dovoljno brašna da prehrani sedam usta. Primaju još i dječiji dodatak, ali samo na troje djece (57 eura). Ova porodica se više puta obraćala za pomoć Centru za socijalni rad, ali pomoći za njih nema.
Veselin već nema novca ni za kontrole, koje su neophodne.
„Samo za 2 kutije tableta „zilot“ mjesečno mi je potrebno 65 eura, plus „midakol“ i druge, ... ne znam više ni kako se zovu”, priča Veselin.
Osam puta tražio motorna kolica
Iako nepokretan, osam puta je bezuspješno konkurisao za motorna invalidska kolica, ali je svaki put odbijen. Mogao je da dobije samo obična, koja zbog potpuno oduzete lijeve ruke ne može da koristi.
„Ni roditelje koji žive u blizini nisam obišao više od godinu dana“, ispričao je on.
Svi koji bar jednim djelićem žele i mogu da pomognu porodici Bugarin mogu to učiniti uplatom kod CKB 510170197528001432, na ime Veselin Bugarin (kontakt telefon je 069 807 400).
( Jadranka Ćetković )