Da li je neko pitao Tursku

Za arbitražu eventualnih sporova unutar Islamske zajednice u Crnoj Gori (IZCG), koje ona sama ne može da riješi, zadužena je Islamska zajednica Turske, precizirano je u ugovoru koji su 30. januara 2012. godine potpisali reis IZCG Rifat Fejzić i Igor Lukšić, u ime Vlade Crne Gore.

Tim dokumentom je dogovoreno da IZ Turske "predlog rješenja na povjerljiv način dostavlja Vladi Crne Gore".

Lider Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori Hazbija Kalač je ocijenio da ta odredba "u smislu pravne teorije i prakse predstavlja pravi raritet, i vjerovatno u budućnosti školski primjer kako se zbog skrivenih političkih ciljeva može napraviti pravni presedan i na tako visokom državnom nivou".

Na konkretno pitanje zašto je tim ugovorom predviđeno da baš IZ Turska treba da presuđuje, odnosno zašto ne IZ iz neke druge zemlje, iz Vlade nije konkretno odgovoreno.

Umjesto toga, "Vijestima" je upućeno zvanično saopštenje Ministarstva za ljudska i manjinska prava i IZCG, u kojem se kaže da su se "strane potpisnice obavezale da će u svojim međusobnim odnosima poštovati načela odvojenosti vjerske zajednice od države i slobodi vjere, te da de međusobno sarađivati u cilju sveukupnog duhovnog i materijalnog razvoja čovjeka i promovisanja opšteg dobra".

"U toj tački eksplicitno je obavezana treća strana koja niti je prije vidjela a ni kasnije potpisala ovaj Ugovor. Zamislite da se dogovarate i potpisujete ugovor sa nekim o vašim međusobnim odnosima i da tom prilikom obavežete treće lice koje niti zna o čemu se vi dogovarate, niti je pitano da li u nekim okolnostima koje vi predviđate, ono želi ponijeti dio tereta", rekao je Kalač.

Pored toga, ističe on, ta odredba ukazuje i na normativno planiranje potpune kontrole države nad IZ, ali i razdor u IZ.

U Vladi i IZCG, međutim, smatraju da je Ugovor dobra polazna osnova u izradi Zakona o slobodi vjeroispovijesti. i da je odnos države i IZCG na visokom nivou.

( Aida Skorupan, Dejan Peruničić )