"Emeritus" funkcioneri

Univerzalni direktori, koji se decenijama sele sa funkcije na funkciju, posljednje godine radnog vijeka najčešće provedu u upravnim odborima državnih ustanova i preduzeća ili u lokalnim upravama. Niko od razvrstanih funkcionera vladajuće koalicije ne napušta fotelju, osim da se prošeta do nove, pa im se radni vijek od 67 godina čini kratak. Kada ih njihove partije „lansiraju“, put do prizemljenja traje dugo. I direktori propalih preduzeća su zbrinuti, ne zbog nemogućnosti prijevremenog penzionisanja ili slanja na „zasluženi odmor“, nego zbog njihovog „menadžerskog umijeća“ koje je nekome donijelo dobit.

Kod DPS-a i SDP-a nema deficita „isluženih“ kadrova, dok opozicione partije rijetko imaju priliku da prezentuju svoj model smjenjivosti rukovodilaca. Jedino što znamo jeste da neki njihovi funkcioneri penziju čekaju u Skupštini. Imenovanje gospodina Bečića za nosioca liste na lokalnim izborima u Podgorici jeste izraz vjere u „mladost, mudrost i hrabrost“, ali kao da su njegove partijske kolege potcijenile domete tih vrijednosti.

Rijetko se podmlađuju i poslanički i odbornički klubovi, iako na listama uvijek ima mladih. Skupština Crne Gore na dan 31. jula 2013. godine raspolagala je podacima o starosnoj strukturi poslanica i poslanika:

20 - 30 godina: 1 poslanik 31 - 40 godina: 12 poslanika 41 - 50 godina: 28 poslanika 51 - 60 godina: 30 poslanika 61 - 70 godina: 10 poslanika.

Nije sporno da i u javnoj upravi ima mlađih ljudi, koji su se zaposlili zahvaljujući članstvu u vladajućim partijama, što ne znači da su nestručni i loši radnici. Naprotiv. Ponuda mladog obrazovanog kadra je tolika da starješine organa iz ličnih razloga zapošljavaju najbolje. Upravo oni, nevidljivi i pod teretom duga prema „usrećiteljima“, odrađuju sve poslove za svoje gazde, koji zahvaljujući njima, ubiraju poene za reizbor ili za drugu funkciju.

Svi poslodavci, u javnoj upravi, malim i srednjim preduzećima,.., traže prilagodljive i fleksibilne kadrove, koji moraju po „multipraktik“ sistemu da obavljaju više srodnih ili različitih poslova i da budu poslušni.

Zbog hiperprodukcije visokoškolaca i žrtava razorene privrede, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazi se oko 33.000 ljudi, dok je prema Izvještaju o razvoju po mjeri čovjeka UN u Crnoj Gori nezaposleno oko 100.000 građana.

Mladim visokoškolcima je država za utjehu omogućila odrađivanje pripravničkog bez radnog staža, da bi, nakon položenog stručnog ispita i dalje sjeđeli na biroima rada i sanjali posao.

Dvije trećine na evidenciji Zavoda za zapošljavanje imaju status teško zapošljivih lica, zbog niže stručne spreme ili poodmaklih godina, u kojima se ne može konkurisati ni za berbu voća, dok vinovnici opštenarodnog beznađa sjede na državnim funkcijama, zbrajaju sopstveni profit i sanjaju „emeritus“ zvanje.

( Milojka Perović )