Predstava “Bure baruta“: Anatomija zla pretvorena u ljubav

Predstavom “Bure baruta“ prilepski Teatar “Vojdan Černodrinski” i Centar za kulturu dočarali su Nikšićanima priču o ljudima u tranziciji, između mira i rata. Predstava koja predstavlja živo ispisanu anatomiju nasilja, ludila i različitih oblika iščašenosti, rađena je po tekstu Dejana Dukovskog, a izvedena u okviru XI međunarodnog festivala glumca.

Prema riječima rediteljke Nataše Poplavske, Dukovski je uspio da tekstom koji je napisao o ljudima koji su izgubili svoj identitet, 20 godina nakon njegovog nastanka kod nje pobudi pitanja - zašto se sve to izdešavalo i zašto se još uvijek dešavaju takve stvari.

Namjera joj, kako je kazala, nije bila da anatomiju zla pretvori u čisti emociju, ali duboko u sebi je znala da je u svim incidentima “Baruta” koji vuku ka smrti, u pitanju velika ljubav. A to je, kako je kazala Poplavska, i glavna odlika balkanskog naroda čiji mentalitet voli - ljubav koja se javlja u svim situacijama.

“Baš zbog te emocije htjela sam da ljubav bude u svim ovim scenama. Kako se prenosi zlo tako sam pokušavala da tu emociju i ljubav prenesem”, kazala je rediteljka.

“Mnogo smo se igrali sa muško ženskim simbolima. U sceni imamo jabuke koje su sa jedne strane simbol zla, a sa druge strane je vrlo ženski rekvizit. Uvijek je na sceni linija sa dva potpuno različita simbola muško - ženskog svijeta. Na sceni je i drvo koje se rađalo, ali uvijek bilo okrenuto nadolje, kao simbol porodice, razvoja društva, našeg mentaliteta koji ide ka dolje“, objasnila je Poplavska.

Moderator okruglog stola Vanja Kovačević pitao je ako su nasilje, primitivizam i izopačenost nekada bili ključni elementi drame “Bure baruta“, ako i sada postoje u drami, da li je predstava prilepskog Teatra borba protiv toga.

“Moja predstava je borba da se čovjek vrati čovjeku, ali i pitanje šta je to prokleto na našem Balkanu. Trebamo prvo da pogledamo unutar sebe, porodice, pa dalje u društvo“, kazala je rediteljka.

Cilj muzike u predstavi, koju izvodi bend “Mizar ”, bio je da pojača atmosferu i emocije u pojedinim scenama i gledaocima ukažu na činjenicu da ni nakon 20. godina nemamo odgovor na sva pitanja “zašto”, a vezana su za ludilo koje se devedesetih godina dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije.

Iako je riječ o kultnoj predstavi čije replike mnogi znaju prema riječima glumca Vladimira Gjorgijoskog, shvatili su da unutar teksta ima mnogo različitih tema i da uvijek mogu dati nešto novo.

"Po meni je vrlo bitno da ne poželiš ništa tuđe. U kontekstu predstave su ljubav i zlo, zato što tamo je svaki grijeh, to se uvijek dešava kod nas, to je ljudska vrlina ili mana. Ova predstava se kod nas igra sa publikom oko nas, koja je dio scenografije, i kada sve to padne na našoj sceni ono padne tamo na neke noge. Htjeli smo da sve to bude bliže sa publikom zato što smo svi dio toga”, objasnio je Gjorgijoski.

Igor Trpče je kazao da je ono što plijeni u predstavi jednostavnost, a takva je i scenografija - dva velika crna panoa i četiri malo veća kofera, jer za “Bure baruta” nije potrebna raskošna scenografija već glumci.

Na konstataciju Vanje Kovačevića da je jedna od odrednica komada da je to “krvava predstava”, Gjorgjijoski je kazao da im cilj nije bio da akcenat stave na krv, već da potenciraju uzrok.

“Mi smo jedan miroljubiv narod, a nije bilo tako u vrijeme nekih velikih vojskovođa. Nijesmo htjeli da ulazimo u tu krvavu priču, već samo da je prokomentarišemo”, kazao je Trpče.

Daniela Ivanoska, koja tumači lik Andreja, kazala je da je željela da odigra pomuti lik jer “nervni slom mogu da dožive i muškarci i žene”, a zlo nije samo “muška stvar”, niti su za rat isključivi krivci muškarci.

Večeras “Karamazovi - Sablasni eros ” u režiji Vladimira Lazića

Večeras će biti izvedena predstava “Karamazovi - Sablasni eros” beogradskog pozorišta “Slavija”, po romanu Dostojevskog , a u dramatizaciji Milisava Milenkovića i režiji Vladimira Lazića. Doajen glumišta Miša Janketić igra starog Karamazova, Dmitrija, Ivana i Aljošu, Fjodorove sinove, igraju Miljan Prljeta, Žarko Stepanov i Nebojša Đordević, a Grušenjku i Katarinu - Sanja Radišić i Ivana Kovačević.

Scenograf je Boris Maksimović, kostimograf Danica Romčević.

( Svetlana Mandić )