Koristi i štete najavljenog (re)izbora tužilaca

Smatramo da će se napraviti dugoročna šteta Državnom tužilaštvu ako novi tužioci budu izabrani u skladu sa važećim Zakonom o državnom tužilaštvu, jer ovim zakonom nisu dobro regulisane odredbe koje se odnose na mjerenje profesionalnog učinka i dosadašnjih rezultata tužilaca.

Naime, važeći Zakon o državnom tužilaštvu je propisao da se izvrši izbor rukovodilaca državnih tužilaštava od tri mjeseca, a izbor državnih tužilaca u roku od šest mjeseci od dana izbora Tužilačkog savjeta.

Sprovođenje izbora je odlagano do izbora novog VDT-a, a u međuvremenu su državni tužioci podnijeli inicijativu za ocjenu ustavnosti ovih odredbi, smatrajući da se time povređuje Ustavom garantovana stalnost funkcija državnih tužilaca. Argumentacija je da “nestalnost” funkcije čini državne tužioce podložnim političkom pritisku i narušava njihovu autonomiju. Međunarodni standardi preporučuju da tužioci treba da uživaju, kroz njihovu profesionalnu karijeru, stalnost u svojim funkcijama i da ni pod kojim okolnostima ne treba da strahuju da će biti isključeni zbog političkih razloga.

Međutim, “stalnost” funkcije ih je učinila podložnim neradu pa razlog za mogući reizbor treba vidjeti u svjetlu potrebe da tužioci budu podvrgnuti ozbiljnom ocjenjivanju i pitanju da li zadovoljavaju profesionalne kriterijume. Suvišno je reći da je pitanje odgovornosti za nedostatak rezultata u Državnom tužilaštvu godinama zanemarivano. Zato je ovo pitanje veoma važno i treba mu pristupi sa najvećom pažnjom. Eventualni reizbor bi bio prilika za ozbiljnu reformu Državnog tužilaštva koja će osigurati da samo najbolji i najsposobniji pravnici vrše ove odgovorne funkcije. Neophodno je prethodno stvoriti preduslove za sprovođenje opšteg reizbora.

Da bi reizbor bio pravedan, potreban je precizan i transparentan sistem za ocjenjivanje koji će sadržati objektivne kriterijume i indikatore. Međutim, čak i najnoviji, oktobarski, Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore ukazuje na to da sistem zapošljavanja i napredovanja u pravosuđu ostavlja značajan prostor za uticaj na nezavisnost pravosuđa. Na primjer, sistemom za izbor se samo apstraktno definiše da će biti ocjenjivana “sposobnost za obavljanje tužilačke funkcije” (60 bodova), “dostojnost” (20 bodova) i “stečeno znanje” (20 bodova) sa izlistanim podkriterijumima koje je vrlo teško objektivno izmjeriti.

Nacrt (novog) Zakona o državnom tužilaštvu, koji je bio na javnoj raspravi u julu, uvodi sistem za koji postoji značajan prostor da bude unaprijeđen, ali je svakako temeljniji od sistema u zakonu koji je na snazi. Pa iako se radi o zakonskoj obavezi, treba razmisliti o još jednom odlaganju reizbora do usvajanja novog Zakona kako bi dugoročni efekti reizbora bili što svrsihodniji. S tim u vezi, treba obratiti posebnu pažnju na odredbe novog zakona, pa imajući u vidu izvjesnost opšteg (re)izbora, unaprijediti ih.

Takođe je potrebno otvoriti javnu raspravu o reizboru prije raspisivanja javnog oglasa kako bi se pružila mogućnost svim zainteresovanim stranama, a posebno državnim tužiocima, da ukažu na moguće prepreke za pravedno ocjenjivanje. Ovo posebno napominjemo imajući u vidu iskustvo Srbije gdje je u Pravobranilaštvu 700 sudija koji početkom 2010. godine nisu ponovo izabrani na pravosudnu funkciju, pokrenulo parnice za naknadu materijalne i nematerijalne štete. Do sada je na posao vraćeno njih 590. Prema procjenama radnika u pravosuđu, cijeli proces bi Srbiju mogao da košta blizu 15 miliona eura.

( Stevo Muk )