Pismo iz Danske

Poslije višeznačnosti kojom se tumači posljednji izvještaj Evropske komisije i nedorečenosti pojedinih zvaničnika Evropske unije o stanju i izazovima Crne Gore i same EU, odlučio sam da posjetim one koji se uistinu pitaju, zemlje članice, i saznam pravu istinu. To činim i zbog sopstvenog mentalnog zdravlja i energije u šizofrenoj crnogorskoj stvarnosti. Utiske ću podijeliti sa vama, a sa poslanicima i detalje.

Danska je bila prvi moj izbor jer je nazivaju zemljom blagostanja. U tri dana trinaest sastanaka sa uglednim zvaničnicima iz političkog, javnog i naučnog života. Danci su iskreni sagovornici, uvjerio sam se i sam.

Rekoše da je EU u krizi identiteta, treba je ponovo definisati, posebno u dijelu demokratskih prava, unutrašnje politike, odbrane, tržišne ekonomije i samog članstva. Sve u sljedećih pet godina. To će biti test i za same članice i za moguće nove. Svi čekaju danske referendume. Biće ih tri. Svake godine po jedan, kako kažu, mnogo bi Evropljanima bilo tri odjednom. Sljedeće godine su parlamentarni izbori u Danskoj. Kako će na njima proći šarmantna danska premijerka Torning-Šmit, zavisiće i od prvog referenduma koji je obećala. Nestrpljivi su Danci.

Postoji zasićenje proširenjem EU, posebno kod građana. Kako tumače, izjava novog predsjednika EK, Junkera, da ga neće biti u sljedećih pet godina, za vrijeme njegovog mandata, u funkciji je prioriteta rješavanja unutrašnjih pitanja EU i dekuražiranja političara koji su za proširenje. Oni su toga svjesni.

Međutim, za razliku od Istočne Evrope, a i Turske, zapadni Balkan ima jasnu perspektivu. Posebno zemlje koje su ušle u pregovarački proces, poput naše. No, da je jasno svima, Crna Gora ima velike probleme - ističu se posebno nedostatak konkretnih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. Kratko i jasno su saopštili da proširenje nije prioritet ni NATO-a. Inače Đukanovićeve demokratske kapacitete dobro znaju. Kao da su iz DF-a.

Burna je bila Danska prošlost. Kakvi su, pokazali su prema Jevrejima i drugim ugroženima pod fašizmom. I kralj i narod. Danas su okrenuti sebi, želeći dobro svima. Da li ćemo i kada mi to biti? Ne znam. Lijepe i posebne su sličice koje čine danski mozaik - zemlju velike demokratije i blagostanja. Evo nekih od njih.

Danski parlament arhiktetonski, institucionalno i organizacijski je uistinu impozantan. Sadašnju velelepnu palatu Kristijansborg počeli su da grade 1167. godine, prošla je burna vremena, sadašnji oblik poprimila 1928. Radno je mjesto za 179 poslanika, brojnu administraciju, novinare. Tu su i posebne odaje za kraljevsku porodicu, vladu i vrhovni sud. Godišnje ga posjeti oko 60.000 građana. Sve funkcioniše besprekorno, sve je isplanirano za cijelu godinu. Upečatljivo je da zvono, prije početka sjednice plenuma, zvoni dva puta i to sedam minuta prije 12 h, jer se od najudaljenijeg radnog mjesta poslanika može doći za toliko i drugo tačno u 12 h, kada počinje rad. Ozbiljna atmosfera.

Parlament je ključna institucija, gdje se utvrđuje politika i kontroliše njeno sprovođenje, kada je u pitanju i Danska i EU. Kažu, demokratija je uvedena Ustavom iz 1849. i razvijala se u posljednjih 160 godina u različitim istorijskim kontekstima. Duža praksa u Danskoj je manjiska vlada, tako da ta kontrolna uloga parlamenta lakše funkcioniše. (Bahati Đukanović bi na ovo rekao - superdiktatura parlamenta.) Odlučujuća je uloga odbora i u kreiranju i u kontroli. Godišnje se razmatra 200-300 zakona. Rad premijera i ministara kontroliše se nedjeljno, interpelacijom, premijerskim satom i kontrolnim pitanjima, ništa unaprijed, “brk u brk”, pred javnošću. Gledanost velika, poseban kanal. Ko i najmanje slaže, ostavka, kao prethodni ministar pravde, ko ne zna - podnosi ostavku, ko neće da odgovori biva šikaniran od medija, kao jedan drčni ministar. Kultura izlaznosti na izbore je velika, preko 80 odsto. Motivacija od „malih nogu“. Sve je u rukama građana. Inače, prema javnom mnjenju, najgore su rangirani dileri kola, novinari, pa političari, najbolje medicinske sestre.

Znanje, poštenje, humanost i hrabrost odlikuju Dance. Reforma školstva je počela 1814. godine, predstoji nova. Visoke tehnologije svuda, fleksibilan odnos poslodavca i zapolenih, jak sindikat, 5,5 miliona Danaca proizvede hranu za 15 miliona ljudi, to je samo 12%GDP-a. Sudstvo nezavisno, profesionalno i kontolisano od javnosti, policija i tužilaštvo zajedno, kontolisani od parlamenta. Ombudsman proglašen najboljim u svijetu. Ima i zašto. Izbalansirana politika prema izbjeglicama. Snažna socijalna politika, nema gladnih i beskućnika, oni bez posla se prekvalifikuju za dvije godine, sve se kontroliše. Besplatno školstvo i zdrastvo, još kakvo. Ekološkoj kulturi se uči od obdaništa, do 2020. godine 50 odsto energije od vjetra, do 2050. neće se koristiti fosilna goriva. Tu je trenutno i Evropska agencija za životnu sredinu, elita, mnogo nude a naši to malo koriste.

Ljudi zgodni i srećni. Smajli u metrou ih na to opominje. Biciklistička infrastuktura, intenzitet i kultura vožnje impozantna. (Mugoša, mogao si barem to učiniti za Podgoricu.) Kaže mi domaćin, prvi potpresjednik parlamenta, da su Crnogorci zgodni kao Danci. Ja njemu tuđe djeluje ljepše, u sebi - nedostaje nam osmijeh. Dalek je put do njega.

Imao sam slučajni susret sa dva Albanca. Prvi, kasir u samoposluzi, nasmijano me pita jesam li iz Srbije, ja njemu - ne, nego iz Crne Gore. Ne pada mu osmijeh. Kaže da je iz okoline Prištine, 25 godina je već tu. Srećan je, reče. Odgovorih mu da sam u posjeti danskom parlamentu. Složismo se da su Danci dobri ljudi. Drugi, sa taksistom koji nas vozi do aerodroma. Kupio veliki stan u Ulcinju, uskoro će i kuću. Siguran sam zbog ljepote života u Ulcinju. Još jedna moja životna potvrda o mogućem skladu. No, još je gorak ukus one neistine o meni iz našeg parlamenta. Zbog istine i takvih lidera saopštiću i to da Danci priznaju da su jednostrano gledali na Kosovo. Naveli su i jedan mučan primjer prema katoličkim monahinjama.

Ima još mnogo toga lijepog iz države Danske, zemlje Nordijskog saveza, od brojki kojima se kvalifikuje uspješan rad, njihove monete, do humane arhikteture, te prvog mjesta na listi Transparensi Internešnala. Sljedeći put se javljam pismom iz Poljske.

( Prof. dr Branko Radulović )