Heroji se žrtvuju za dobro društva
Bizarni trend da se u malim mjestima u regionu podižu spomenici herojima američke pop kulture poput Rokija Balboe i Brus Lija, poslužio je kao inspiracija za film "Spomenik Majldu Džeksonu", otkrio je njegov autor, srpski režiser Darko Lungulov.
On je nedavno boravio u Podgorici, gdje je upriličena svečana projekcija filma, ali to nije prvi put da je crnogorska publika bila u prilici da ga pogleda. "Spomenik Majklu Džeksonu" već je prikazan ljetos na Hercegnovskom filmskom festivalu gdje je dobio i nagradu Zlatnu mimozu za najbolji film.
Drugo igrano ostvarenje Lungulova, nakon "Tamo i ovde" iz 2009, već živi i internacionalni život i prikazuje se širom svijeta, od SAD, preko Mađarske, do Indije.
"Želio sam da napravim bioskopski film, ali koji će gledaocima dati i materijal za razmišljanje. Nešto što će biti pitko i lako, ali čemu će ljudi misliti, a ne zaboraviti čim izađu iz bioskopa", kazao je Lungulov za "Vijesti".
On je otkrio da mu je kao inspiracija poslužila kratka vijest koju je pročitao u novinama o podizanju spomenika Rokiju Balboi (lik iz kultnog filma "Roki") u Žitištu.
"To je izvanredna metafora za naš trenutak stare heroje smo izbrisali, a iako smo imali puno ratova nove nismo dobili, što je paradoks, pa smo se okrenuli pravljenju spomenika pop idolima. To mi je poslužilo kao polazna tačoa za priču", naglašava Lungulov.
Igrom slučaja i prošlo njegovo ostvarenje uključivalo američku pop zvijezdu, Sindi Loper koja je dobila jednu od sporednih uloga, a "saundtrek" filma upotpunila je svojom numerom. Ipak, Lungulov kaže da je slučajnost to što su mu oba filma na ovaj ili onaj način vezana za američku pop kulturu.
"Prošli film je u Njujorku počinjao, a u Beogradu je završen. Tamo sam živio, studirao, tako da imam tu vezu, Njujork mi je kao druga kuća. Sad se desio Majki Džekson samo zato što je provokativan za ovu sredinu, da iz tog konflikta priča krene", objasnio je on.
"Borisa Milivojevića sam znao od prije i oduvijek sam želio sa njim da radim. Kad sam počeo da pišem scenario uvidio sam da je ta uloga perfektna za njega. Dragana Bjelogrlića sjećam se da sam vidio na nekom posteru u uniformi i onda mi je klinkulo da bi on bio savršen. Tako, malo pomalo su mi dolazili i imao sam sreće da im se dopao scenario i da sam dobio baš te glumce koji su izvanredni i sa kojima je bila milina raditi", odgovorio je Lungulov na pitanje po kom principu je birao ekipu sa kojom je radio.
On je kazao da mu je najteže bilo snimanje velike scene sukoba policije i mladih neonacista, koje je trajalo više dana, ali da je zadovoljan učinjenim.
"To je naša stvarnost, nešto što je svakodnevno i ne znam kad će se zaustaviti", prokomentarisao je političku manipulaciju mladima koju prikazuje u filmu. Iako glavni junak filma Marko, čiji lik tumači Milivojević, završava tragično, Lungulov smatra da "Spomenik Majklu Džeksonu" nije depresivan.
"To je suština heroja, neko se mora žrtvovati da bi zajednica dobila nešto. Ne bih ga nazvao depresivnim, samo nije holivudski, nije hepiend. Ali zajednica je dobila nešto što na početku priče nije imala, zbog toga što je Marko uradio je dobila jedinstvo, duh zajedništva, nadu i neki ideal", objasnio je reditelj.
„Kralj i kraljica” će se snimati na Svetom Stefanu
Sljedeće ostvarenje na kojem će Lungulov raditi je film pod radnim nazivom "Kralj i kraljica", inspirisan istinitim događajima iz naše novije istorije.
"Trebalo bi da se većim dijelom snima u Crnoj Gori, na Svetom Stefanu. Inspirisan je stvarnom pričom, šahovskim mečom Bobija Fišera i Borisa Spaskog koji se Igrao 1992. na Svetom Stefanu, a poslije u Beogradu. To je čudna ljubavna priča koja se dešava tada, dok u pozadini tinja rat. Ako bude sreće, ako se to sve sklopi, dolazimo u Crnoj Gori", kazao je Lungolov, koji je dodao da bi volio da snimanje počne iduće godine, ali da to zavisi od finansijskih okolnosti.
( Stefan Strugar )