Šoć: Broj Crnogoraca u Srbiji će da raste

Formiraćemo zavod za crnogorsku kulturu i pozorište na nacionalnom jeziku kako bi Crnogorci, ali i svi ostali narodi koji sa nama žive u Srbiji, mogli da uživaju u vrijednostima i posebnostima koje njegujemo, najavljuje Ratko Šoć, nosilac liste koja je prošle sedmice pobijedila na izborima za formiranje Crnogorskog nacionalnog savjeta u Srbiji.

Šoć, poznat kao akademski slikar iz Vrbasa, ali crnogorskoj javnosti nepoznat i kao veoma cijenjen pjesnik i kompozitor, kaže u razgovoru za “Vijesti” da se broj Crnogoraca u Srbiji rapidno smanjio u poslednjih 20 godina i da vjeruje da će osnivanjem Nacionalnog savjeta taj proces krenuti u drugom smjeru.

Što će biti prvi potezi Crnogorskog nacionalnog savjeta u Srbiji?

Pred organima Nacionalnog savjeta Crnogoraca u Srbiji je ogroman posao koji podrazumijeva prije svega konstituisanje svih organa savjeta - izvršnog odbora, stručnih komisija... Nacionalni savjet zatim treba da napravi strategiju svoga djelovanja u naredne četiri godine po oblastima, sa posebnim akcentom na teme koje se tiču nacionalnog identiteta, kulture i obrazovanja.

Kako sada gledate na položaj Crnogoraca u Srbiji?

Konstituisanjem Nacionalnog savjeta položaj Crnogoraca u Srbiji se suštinski menja. Formiranjem Nacionalnog savjeta Crnogorci će prvi put, od kako postoje na ovim prostorima, dobiti priliku da kreiraju svoju sudbinu sredstvima koja za to opredjeljuje država Srbija, u kojoj živimo i koju prihvatamo kao svoju.

Nacionalni savjet je oblik organizovanja koji nacionalnim manjinama obezbjeđuje posebna prava. Suština posebnih prava koja štite manjinu u odnosu na većinu jeste da omoguće nesmetano razvijanje i čuvanje svoje tradicije, kulture i jezika.

Kako mislite da pomirite sukobe između dviju grupa organizacija Crnogoraca u Srbiji, koje su bile evidentne proteklih godina? Mislite li da ima prostora za dogovor sa Nenadom Stevovićem?

Prije početka čitavog procesa na sastanak u ambasadi Crne Gore u Srbiji su pozvana sva udruženja sa teritorije Srbije kako bi postigli dogovor o zajedničkom radu u nastupu na predstojećim izborima za Nacionalni savjet.

“Broj Crnogoraca se posljednjih godina rapidno smanjio, sada nas ima samo 38.500 u Srbiji”

Pozivu se odazvalo 14 udruženja koja su sačinila listu na čelu koje sam ja bio. Nažalost, pozivu se nijesu odazvale organizacije okupljena oko udruženja "Krstaš" iz Lovćenca. I poslije izbora mi smo i dalje otvoreni za saradnju sa svima koji pokažu volju da rade na afirmaciji crnogorskih vrijednosti. Mislim da je "sukob" prejaka riječ, Crnogorci su, od 22 nacionalne zajednice koje su učestvovale na izborima jedini imali samo dvije liste, dok su neke zajednice imale i po deset lista. Mislim da je time pokazan veliki stepen jedinstva i osjećaj odgovornosti prema sopstvenoj zajednici.

Kako gledate na to da se ekstremno smanjio broj građana Srbije koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci?

Broj Crnogoraca se rapidno smanjio u posljednjih 20 godina, sada nas ima samo 38.500 u Srbiji.

Osnivanjem Nacionalnog savjeta mislim da će taj proces krenuti u drugom smjeru. Sam proces izbora i aktivnosti koje su ga pratile postepeno je budio nacionalnu svijest Crnogoraca, tako da se za nešto manje od mjesec dana u poseban birački spisak upisalo više od 6.000 Crnogoraca.

Mislim da je velika odgovornost na Nacionalnom savjetu da spriječi dalju asimilaciju pravim pristupom i pogledom na crnogorsko pitanje u Srbiji.

U Crnoj Gori je gotovo nepoznato da ste autor stihova čuvene pjesme “Osam tamburaša sa Petrovaradina”. Kako je došlo do toga, što Vas je motivisalo da napišete te stihove?

Pjesmu sam napisao sam 1975. godine, tada je izašla i ploča. Pjesmu sam nosio daleko prije tog datuma još kao student u Novom Sadu. Petrovaradin je bio i ostao stjecište mladih ljudi - to je grad slikara sa oko 80 ateljea. Muziku je napisao Milorad Vučetić, kompozitor iz Risna, a pjesma je posvećena Janiki Balažu, tom divnom virtuozu tamburice.

Pjesma je u Vojvodini veoma popularna i zovu je himna Vojvodine. Prvo izvođenje je bilo 1975. godine, kada je izašla ploča. Pjevao je Miloš Milošević u izvođenju tamburaškog orkestra Janike Balaža.

Tada sam i dao ime orkestru "Osam tamburaša...."

Posle smrti Janike Balaža, napisao sam pjesmu njemu posvećenu "Laku noć jutra moja". I tekst i muziku napisao sam u jednom dahu. Pjevao je Dušan Jakšić na festivalu "Zlatna tamburica” 2001. godine, kada je i dobio nagradu za interpretaciju. Treću tamburašku pesmu "Kazaljke stare", tekst i muziku, napisao sam 2003. Aranžman ove dvije posljednje pjesme napisao je dirigent i profesor muzičke akademije Zoran Mulić, a pjeva je operski pevač Saša Petrović.

Sada ste se okrenuli i mediteranskom zvuku?

Da, ove godine napisao sam stihove i muziku za pjesmu"Tre Sorelle". Aranžman je napisao profesor Zoran Mulić, a pjesma je inspirisana starom legendom iz Boke Kotorske. Izvodiće je klapa "Bisernice Boke". Svake godine provodim odmor u Dobroti, gdje slikam i stvaram, sarađujem sa galeristom Galerije "Ticijan" Predragom Jankovićem.

I prije “Osam tamburaša...” sam pisao, 1971. na festivalu u Sarajevu "Ilidža 71" uručena mi je nagrada za tekst pjesme "Gorski cvijet", koju pjeva Ismet Krcić. Ima tri crnogorske - pjesmu “Od Lovćena do Komova" je na "Ilidži 72" takođe pjevao Ismet Krcić, dok je muzika Milorada Vučetića.

( Neđeljko Rudović )