STAV

Nije čojstvo vrijeđati žene

Zavladao je strah, il se bar tako čini, svi smo tu, a kao da nijesmo, jer ćutimo kada vrijeme nije

91 pregleda6 komentar(a)
žena, djevojka, Foto: Shutterstock
30.10.2014. 09:11h

Danas u našoj slobodarskoj, njegoševskoj Crnoj Gori, pitanje svih pitanje jeste: kako da čovjek preživi sve ove golgote, a da pri tom ostane pri čistoj svjesti. Kako da razlikuje “žito od kukolja” i odvoji “fino mlivo od trica”.

Nekad smo bili zemlja časti i morala i poštovanih majki, supruga i sestara, gdje je data riječ vezala i driješila, a pogibija i sloboda časno oplakivana i opjevana. Zemlja u kojoj je bilo sirotinje i po koja mrvica nepravde, ali sa mnogo više bogatog duha i morala, bez poniženja, međunacionalnih, vjerskih i drugih barijera i podjela. Riječju, bila je to časnija i mnogo uzvišenija, naša zemlja.

Zato se sada čovjek pita - što nam se to dogodi i koja je to Crna Gora u kojoj su sve ljudske, ekonomske i druge vrijednost izgubile svoju svrhu i značenje. Zašto danas ne može ostati na svom mjestu ni čovjek do čovjeka, ni kamen do kamena, a da mu se ne desi neko “zlo od gorega” i da pri tom niko ne za to ne odgovara. Padaju glave, padaju grdne i opore riječi, vrijeđa se čovjekovo dostojanstvo, napada država, kudi s pravom pravda, ali nje nema. Zašto svi ućutaše kad ne bi smjeli da ćute oni kojima je obaveza da budu stalno budni, a progovoriše neki kojima “zakon leži u topuzu”! “Paščad na sva zvona zalajaše”, ali ni tad pravde nema! Ćuti ili je uhapšena. Pita se narod - dokle katanci i lanci, brava na ustima a jezik oduzet. Dokle ti koji si učen da slobodno govoriš, pišeš i tražiš treba da zaboravljaš ko si i odakle si i postaješ samo puka brojka i bezimeni predmet? A na sve strane krade se “tvoje”, tvojih predaka i potomaka, ubija se...

Zavladao je strah, ili se bar tako čini, svi smo tu, a kao da nijesmo jer ćutimo kada vrijeme nije. Zašto kamen na kamenu ne ostade i zašto čovjek čovjeku postade vuk? Ni žena, taj vječni temelj kuće, simbol poštovanja ne bi sačuvana od “utvara, zlotvora i grdnih aveti”, a pravda zaštitnica ćuti ili je “umrla”.

Neka zakon za sve bude isti, a oni koji ga krše nek budu izvedeni da odgovaraju za svoja djela ili nedjela pred sudom naroda. A i na one koji sad “vežete i driješite” a ne preduzimaju ništa da se ovo stanje popravi, ubrzo će doći red. Vakat je došao da narod, pravda i sloboda progovore.