Varalicama nije mjesto u fudbalu

Na kraju se „glumci” slave, a sudija snosi svu krivicu i sankcije

240 pregleda5 komentar(a)
Milovan Milačić, fudbalski sudija, Foto: Vesko Belojević
29.10.2014. 14:05h

Fudbal je uvijek bio sport broj jedan, a njegova popularnost posljednjih godina probija sve granice.

Najvažnija sporedna stvar na svijetu prodire u svaki kutak na planeti.

Uz jutarnju kafu se u kancelarijama, kafićima, nakon vikenda može čuti o fenomenalnoj igri Ronalda, o još jednom maestralnom potezu Mesija, o još jednom gafu Murinja, o senzaciji Atletiko Madrida, o posrtanju milanskih velikana…

Fudbal je idealna tema za bijeg od mračnih ekonomskih tema. Ključni faktor ove popularnosti su jasna i jednostavna pravila igre koja daju mogućnost svakom gledaocu da razumije i prati sva dešavanja na terenu.

Osim toga, fudbal se razvija, nauka i tehnologija su postali njegov sastavni dio, što je doprinijelo da igra postane mnogo brža, dinamičnija i interesantnija, dok igrači bivaju jači i vještiji.

Uvijek pod lupom

Ipak, sve češće se u središtu fudbalske priče nalaze ljudi kojima po prirodi ove igre tu i nije mjesto.

Pogađate, riječ je o fudbalskim sudijama. Po definiciji, uloga sudije je da zaštiti igrače i igru i da svojim auteritetom i znanjem tumači i interpretira pravila fudbalske igre.

Sa napredovanjem fudbala, posao fudbalskog sudije je postao mnogo zahtjevniji, odgovorniji i, naravno, još je više pod lupom.

Tema koja vraća sudije u centar pažnje nisu njihove dobre odluke već isključivo greške.

Greške, koje su sastavni dio fudbalske igre. UEFA i nacionalni savezi mnogo napora i sredstava ulažu u edukaciju sudija i pronalaženje najboljeg načina da se broj grešaka na mečevima smanji kako bi se kvalitet suđenja povećao. Dodatne sudije, gol tehnologija, „vanishing” sprej i razni taktički detalji već su aktuelni, ali i dalje su greške sudija česta tema o kojoj svi pričaju.

I sudije rade skauting

Kako fubal biva brži i na većem nivou, tako i sudije moraju odgovoriti tim izazovima i moraju biti maksimalno koncentrisani tokom svih 90 minuta.

Od sudija se očekuje da veoma dobro poznaju fudbal i da u pripremi za mečeve izvrše klasični skauting timova.

Kako bi se smanjio rizik od grešaka, tako unutar terena svaki sudija ima svoju zonu odgovornosti i svako zna svoje zadatke.

Mnogo značaja daje se postavljanju, „kvalitetnom” kretanju, čitanju igre, predviđanju poteza igrača - preventivnom djelovanju. Veoma je bitno da sudijske odluke ne izazivaju iznenađenje već da se doživljavaju kao redovan slijed stvari.

To se postiže iskazivanjem „javnih” i personalnih opomena prije kažnjavanja kartonima. Ukoliko se opomene plasiraju na pravi način i uvijek sa velikom dozom respekta prema igračima i navijačima, sudijske odluke su lakše prihvatljive, a samim tim i sudija je više uvažavan i prihvaćen, što umnogome olakšava naš posao.

Svemu se poklanja najveća pažnja i ništa se ne prepušta slučaju. Ipak, greške su i dalje tu...

Simulacija je najveća bolest fudbala

Vjerujem da se osnovni problem krije u simulaciji, varanju, glumi, iznuđivanju... Varanje je postala moda, najveća bolest modernog fudbala. Sada, kada se širom svijeta igra „leteći fudbal”, sudije su dodatno suočene sa varalicama koje koriste svaku šansu da odglume i dobiju ono što im ne pripada.

Pri velikim brzinama, i mali kontakt je dovoljan da sruši igrača. Sada se nalazimo u situaciji da pošteni igrači trpe, jer sudija iz straha od simulacije ponekad propusti čisti prekršaj, a sa druge strane ponekad dosudi nešto što je samo dobra gluma. Na kraju se „glumci” slave, a sudija snosi svu krivicu i sankcije.

Let's kick simulation out of football!

Važna je prevencija

Jedan od načina da se suđenje poboljša i unaprijedi su seminari i kursevi kao ovaj „CORE” gdje se mlade sudije i asistenti usmjeravaju kako se odnositi prema igri i njenim izazovima.

Mnogo pažnje se poklanja detaljima, jer oni prave razliku. Česta sugestija je:

„Mali (nesvirani) faul može napraviti veliki problem i treba djelovati preventivno”.