Ko je nulti pacijent, prvo ljudsko biće koje se zarazilo ebolom?
Prije nego što je virus opustošio zapadnu Afriku, prije nego što se broj mrtvih popeo na hiljade, prije nego što je epidemija izazvala strah u cijelom svijetu, ebola je pogodila dvogodišnjaka Emilija Oamonoa, prenosi u utorak CNN.
Dok je bio živ, tog dječaka skoro niko nije nije znao po imenu. Sada ga cijeli svijet poznaje kao nultog pacijenta. Istraživači časopisa The New England Journal of Medicine vjeruju da je Emilio bio prva osoba koja se zarazila u postojećoj epidemiji.
Nije sasvim jasno kako se zarazio taj dječak koji je živio u prašumskom selu u južnoj Gvineji. Ebola se može širiti sa životinja na ljude putem inficiranih tečnosti i tkiva.
"U Africi, širenje infekcije zabilježeno je dodirom sa zaraženim čimpanzama, gorilama, šišmišima, šumskim antilopama i bodljikavim prasadima", navodi Svjetska zdravstvena organizacija.
U decembru 2013. godine je Emilio naglo dobio visoku temperaturu, imao je krvavu stolicu i počeo je da povraća. Četiri dana kasnije bio je mrtav.
U narednih mjesec dana umrla je i njegova majka, četvorogodišnja sestra i baka.
Ostala bolna sjećanja
Emilievom ocu su ostala samo sjećanja na život kakav je imao prije razorne pojave ebole.
"Prije nego što su mi djeca umrla, voljela su da se igraju loptom. Moja žena je voljela da ih nosi na leđima", rekao je Etijen Oamono.
Porodica je živjela u selu Meliandou, gdje koze i pilad slobodno tumaraju oko jednostavnih koliba. Selo je blizu granice sa Sijera Leoneom i Liberijom. Nije trebalo mnogo da se ebola proširi kao šumski požar.
Bolest se proširila van sela pošto je nekoliko ljudi bilo na sahrani dječakove bake. Jedna žena prenijela je bolest rođacima u susjednom selu i zdravstvenoj radnici koja je liječila. Ona se potom liječila u bolnici u Macenti, udaljenoj 80 kilometara od sela. Doktor koji je liječio se takođe zarazio. Bolest je prenio svojoj braći u 135 kilometara udaljenom gradu Kissidougou. Svi su umrli. Umrlo je i skoro 5.000 drugih otkako je bolest počela da se širi kao domino. Najviše u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu.
Četiri mjeseca poslije Emilieve smrti, u Meliandou je pokopano još 14 suseljana.
Selo se u međuvremenu oslobodilo ebole, ali razorne posljedice tamo i na drugim mjestima osjećaće se godinama.
Iz straha napuštaju porodicu
Bolest je društveno tkivo okrenula naglavačke. Šire porodice dosad su tradicionalno preuzimale brigu o siročadima, ali sada je strah prekinuo taj lanac.
"Primijetili smo da sa krizom, koja poprima razmjere humanitarne katastrofe, ljudi bježe iz svojih sela i napuštaju porodice i djecu. Odbijaju da prihvate zaraženu djecu i zaražene članove porodice", rekao je za CNN Faso Isidor Lama koji radi u Unicefu.
A tu je i finansijski gubitak.
Iz Emilievog sela mnogi su za život zarađivali trgujući pirinčem, kukuruzom i bananama u obližnjim gradovima.
"Niko od nas ne želi da kupi bilo šta", rekao je poglavica sela Amadu Kamano.
Seljani su takođe spalili svoje dušeke i drugu imovinu.
"Sve su spalili. Sada smo još siromašniji nego prije", kaže Kamano.
Danas.hr
( Vijesti online )