U srpskom jeziku najviše tuđica iz turskog
"Sav narod može da govori i srpski i hrvatski i bosanski i crnogorski, ali lingvistika kao nauka mora da zna da se tu zapravo radi o četiri imena jednog jezika. Lingvistika mora da se ponaša kao hemija. Može narod da govori so, ali će hemičari uvek upotrijebiti 'natrijum hlorid'", rekao je Kovačević
Savremeni srpski književni jezik najviše tuđica pozajmio je iz turskog jezika, a i dalje je u upotrebi polovina od oko 3.000 pozajmljenih turskih riječi, izjavila je danas saradnica Insituta za srpski jezik Srpske akademije nauka i umjetnosti Ana Ranđelović.
Na tribini "Svi Vukovi jezici, jezički Vavilon jednog jezika" na Sajmu knjiga u Beogradu, Ranđelović je rekla da su u svakodnevnoj upotrebi turske riječi jastuk, šećer, kašika, barut, čizma i druge, ali da se od naslijeđenih turcizama i dalje koristi svega polovina.
"Zbog toga što su te riječi frekventne u svakodnevnom govoru, nama se čini da ih ima mnogo više nego što jeste", rekla je Ranđelović i dodala da je u početku i Vuk Karadžić nastojao da koristi isključivo riječi sa slovenskim korijenom, ali da je kasnije promijenio taj pristup.
Ona je dodala da je Vuk Karadžić tumačio slavenizme kao domaće riječi i da je kasnije stekao liberalniji odnos prema turcizmima, što se može vidjeti i u prvom izdanju njegovog "Srpskog rječnika".
Učesnici tribine ocijenili su da se jezik Vuka Karadžića i Dositeja Obradovića razlikuje u tome što Dositej ne koristi jedinstven gramatički sistem, već mješavinu slovenskog i narodnog srpskog jezika, dok je Vukov govor funkcionalan spoj različitih jezika i jezičkih idioma.
Kako je ocijenjeno, Vuk Karadžić opredijelio se za ijekavicu, jer većina Srba govori istočno-hercegovačkim dijalektom, na kojem je objavljeno najviše narodnih pjesama i koji je jezik dubrovačke književnosti i najbliži staroslovenskom jeziku.
Profesor Miloš Kovačević rekao je da je zbog Balkana 1991. uveden termin "politički jezik", ali da je dobro poznato šta su lingvistički kriterijumi identiteta jezika i da lingvistika ne može biti sluškinja politike koja je uvijek stvar kompromisa.
"Sav narod može da govori i srpski i hrvatski i bosanski i crnogorski, ali lingvistika kao nauka mora da zna da se tu zapravo radi o četiri imena jednog jezika. Lingvistika mora da se ponaša kao hemija. Može narod da govori so, ali će hemičari uvek upotrijebiti 'natrijum hlorid'", rekao je Kovačević.
Galerija
( Beta )