Dronizacija primitivizma

I pored svog duha, neiscrpnog humora, topline i ljepote ovdašnjih ljudi, na Balkanu i dalje žive nesrećni narodi. Neumorni od prošlosti i neposvećeni generacijama koje dolaze, lako ih je navesti na svađu i konflikte. Ponovo fudbal, kao nekada u Zagrebu, uspio je da uzburka nacionalističke i ektremističke strasti. Ne leži problem niti u dronu, niti u zastavi, već, priznali to ili ne, negdje duboko u nama. U prokletstvu koje nosimo u sebi. Ono se ogleda i u tome, kako je to precizno navedeno u jednom autorskom tekstu kojeg sam čitao na Peščaniku, da je najava obične kvalifikacione utakmice, zapravo utrla put problemima.

Umjesto pristupa koji bi bio sportski (jer se radi o reprezentacijama koje u posljednje vrijeme igraju sve bolje), mentalitet podjela koji je provijavao kroz medije, podigao je tenzije pred meč, najavivši nešto „više“ od fudbala. A onda se desilo ono što se moglo i pretpostaviti, izuzev drona koji je bio iznenađenje. Fašistička skandiranja, mržnja, tuča, provokacije...

No, sve naravno nije moglo da se završi tučom na terenu i incidentima na stadionu kojih ima i kada igraju Partizan i Crvena Zvezda, ili u susretima balkanskih i drugih evropskih klubova. Sindrom nacionalne neiživljenosti proširio se brzo na cijeli region, ali i na brojne evropske zemlje gdje žive ovdašnji ljudi. Gorjele su pekare, kamenovane crkve, džamije i ambasade, paljene su zastave... I postavlja se pitanje, zar sve to zbog fudbala, drona ili neodgovrnih pojedinaca? Ne, ovo se dešava iz drugih razloga, među kojima ću pomenuti dva ključna. Primitivizam i loša ekonomska situacija, koji su u uzročno-posljedničnoj vezi.

Pa, krenimo redom. Kako drugačije objasniti onakvo ponašanje osim primitivizmom. Povratak u devedesete, vulganosti po društvenim mrežama, rasipanje mržnje i patološka želja za osvetom. Sve to spada u odlike primitivnog čovjeka, koji ne želi da uči, vidi i čuje, već prkosi prirodi, ne želi s modernizovati niti prilagođavati vremenu. To je odlika onoga ko je skromnog znanja, a ograničenih vidika.

Ljudi koji ne razumiju gdje leže njihovi stvarni interesi, a kamoli u čemu se sastoji društveni moral. Sa druge strane, ovo navedeno, ali i druge frustracije, najbolje se iskazuju kod ljudi koji godinama žive teško, obespravljeno, u nemaštini i čiji su idoli kriminalci, ratni zločinci ili prevaziđeni političari. Lišeni normalnih dnevnih obaveza, ostavljeni da po kladionicama provode slobodno vrijeme kojeg imaju na pretek, sa osjećajem jačine samo kada su u grupi. Takva masa, personifikovana najčešće u radikalnim navijačima, sama traži izlaz u iracionalnom i „prokuvava“ pri prvoj vidljivijoj prepreci, ne shvatajući da jedino ona u ovome strada. Da nema primitivnog uma, Balkan ne bi bio ovakav i vjerovatno bi shvatili da mnogima ova situacija godi.

Korumpirane elite kojih u regionu ima na pretek, jedva čekaju ovakva dešavanja. Mnoge od njih takve događaje stimulišu i podstiču, ne bi li sebi obezbijedili još koji mandat ili sačuvali biznis. Njima je lako, jer umjesto rezultata u borbi protiv kriminala i korupcije, sada govore „nama treba podrška da sačuvamo mir i stabilnost“. Pa zar nijesmo hiljadu puta mogli da se uvjerimo u to. Dok se narod ili narodi svađaju, vlast i podzemlje zadovoljno trljaju ruke i dovršavaju pljačku društvenih resursa.

Zato definitivno ne bih otpisao mogućnost da su neki od interesnih centara sami lansirali taj dron, slično kao što su nekada palili granične prelaze ili hapsili pred izbore uz optužbe za terorizam itd., svjesni da će se narod ponovo upecati. Tek kada nam ovakve spletke postanu jasne, napustićemo svoje primitivne misli, a i stvorićemo uslove za ekonomski razvoj koji je najvažniji za napredak ovih društava. Da su plate u regionu po hiljadu i nešto eura, da je BDP mnogo veći, a razvoj intenzivan, sumnjam da bi iko više nasjeo na slične provakacije.

Pa zar nije lijepo vidjeti nedjeljom Podgoričane kako sa svojim porodicama ručaju u restoranima u Skadru, ili turiste iz Albanije i Srbije koji zajedno masovno ljetuju u Budvi, ili zimuju u Kolašinu?! Nisam primijetio da se neko od njih žalio na nacionalizam. Od neodgovornih pojedinaca koji učestvuju u ovakvim nemilim događajima, jedino su gori političari koji dolivaju ulje na vatru kako bi ispali patriote ili pametnjakovići u najpodlijem slučaju.

Tužno je što je Balkan morao ponoviti svoje gradivo koje je još davno trebao da nauči. Ljudi su uskraćeni za dobar fudbal, a Srbija, Albanija, ali i Crna Gora, su dobile civilizaciski ukor. Pred nama je puno posla na normalizaciji odnosa kako u regionu tako i kod kuće. Zato moramo poraditi na edukaciji. Kada bude dovoljno radnih mjesta za omladinu, kada se otvori dovoljan broj fabrika i uveća društveni proizvod, primitivizam i nacionalizam će se topiti kao led na suncu. Do tada ekstremi i nacionalisti će koristiti svaku priliku da vode kolo, a pristojni građani će mukom sanirati njihova nekontrolisana divljanja.

Moramo vjerovati da će i ovo jednom proći, i da će doći vrijeme kada će ljudi bez obzira kojoj naciji pripadali ili za koju reprezentaciju navijali, zajednički sa svojom djecom i porodicama ići na stadion. Kao sav normalni svijet ponosno će nositi svoja nacionalna obilježja i to niko neće doživjeti kao provokaciju. Čestitaće boljima na pobjedi i radovati se ponovnim susretima sa komšijama. Daleko smo, ali je put u pomirenja, u napredak, u budućnost, put sa kojeg, ponekad, na svoju štetu, skrenemo. Oni koji su obdareni snagom vidovitosti, ljudskosti i ljubavi znaju da je samo to pravi put; sve je ostalo bespuće.

( Dritan Abazović )