Refleksije na Zimskoj sceni Ljetopisa

U sklopu Zimske scene Barskog ljetopisa, u Dvorcu kralja Nikole otvorena je izložba „Refleksije“ -zajednički projekat naših mladih akademskih umjetnica Jelene Iličković Tomić, Jovane Vujanović i Tijane Vujović.

Na svojim djelima urađenim različitim tehnikama, njih tri su predstavile lična iskustva iz djetinjstva koja su prema navodima likovne kritike “dislocirale iz prolaznosti u umjetničko trajanje”.

“Osmišljena procesualnost i egzekucija radova, od klasičnih do kombinovanih tehnika - fotografije, crteži, printovi, instalacije, crteži, objekti - krije simboliku predstavljenog podjednako značajnu kao i nostalgično-melanholični narativ. Intimni ekosistemi, svijet paradoksa, estetika herbarijuma, mentalna geografija i individualni kulturni pejzaži umjetnica izmještaju i pozicioniraju lično-kolektivne strahove, sreće, čežnje, prolaznosti, intimnosti, vjerovanja, sjećanja u krhke, staklene okvire, sarkofage koji imaju potrebu da štite od taktilnosti i neposrednih dodira, istovremeno izlažući ih pogledima ptičije perspektive - odozgo, koji suvereno dominiraju situacijom u želji da je redefinišu, po svom uzusu i uvjerenju”, kazala je o ovim djelima otvarajući postavku dr Anastazija Miranović, selektorka likovnog programa Zimske scene.

Ona je napomenula da Jelena, Jovana i Tijana u svojim umjetničkim Refleksijama intervenišu u vlastitim, individualnim prošlostima i svijetu djetinjstva čineći ga “fantastičnim, estetskim aktivizmom u nepromjenljivom”.

“Konceptualno-kreativnom repeticijom određenih trenutaka, situacija, stanja prošlosti umjetnice ih udvostručuju, multipliciraju, tvoreći nove stvarnosti. Nepromjenljivost prošlosti estetski se prevazilazi umjetničkim činom njene obnove, ukida se i otkljanja lik smrti skriven u efemernosti svakog trenutka života”rekla je Miranović.

U osvrtu na postavku, ona je zapisala da umjetničkom repeticijom sjećanje, “iako fundamentalno polazište u djelima umjetnica”, zadobija ulogu slučajnog prolaznika “koji nas magličasto vraća u proživljeno”. Miranović ukazuje da je fotografija medij koji najupečatljivije čuva prošlost, te da umjetnice njima “subjektiviziraju stvarnost kroz intimne mitove, poput kataloga individualnih sjećanja”.

( Radomir Petrić )