"Prosvjeta" dodijelila nagradu za životno djelo učiteljima Čedi Vukićević i Savu Radanoviću

Povelje su učiteljima uručene sinoć na Svetosavskoj akademiji u Herceg Novom

780 pregleda0 komentar(a)
Vukićević i Radovanović, Foto: Prosvjeta

Srpsko prosvjetno društvo (SPКD) "Prosvjeta“ tradicionalnu povelju za životno djelo prosvjetnim radnicima ove godine dodijelila je učiteljici Čedi Vukićević i učitelju Savu Radanoviću za njihov doprinos vaspitanju I obrazovanju brojnih generacija mladih Novljana. Povelje su učiteljima uručene sinoć na Svetosavskoj akademiji u Herceg Novom.

Čede Vukićević rođena Bronzić rođena je 1923. godine u selu Kameno u mnogočlanoj porodici učitelja Lazara Bronzića, kao deseto od dvanaestoro djece. Osnovnu četvororazrednu školu završila je u rodnom selu, koje je tada važilo za najnaprednije u novskoj opštini, i koje će dati najveći broj obrazovanih ljudi, a posebno prosvjetnih radnika. U porodici Lazara Bronzića sva djeca će biti predata školovanju i višem i visokom obrazovanju. Nakon četiri razreda završena na Kamenom, pohađala je srednju školu u Herceg Novom, a učiteljsku je završila na Cetinju.

Ratne godine je dobro zapamtila jer su im Italijani zapalili kuću, 1942. godine, pa se sa porodicom naselila u Herceg Novom, na Savinu, kod rođaka Zlokovića. Kao svršena učiteljica, 1946. godine je službovala u Petnjici. Udala se 1947. za inženjera geodezije Dušana Vukićevića, koji je postao poslijeratni Ministar saobraćaja.

Potom je radila u Ministarstvu prosvjete na Cetinju, bila je upravnice škole u Baošićima. A penzionisana je kao učiteljica u osnovnoj školi „Milan Vuković. Njeni bivši đaci danas su ugledni građani, inženjeri, profesori, ljekari, profesionalni sportistzi I umjetnici.

Učitelj Savo Radanović je rođen 3. marta 1947. godine u Prijevoru, u opštini Herceg Novi. Završio je Pedagošku akademiju u Dubrovniku , a cijeli radni vijek proveo je u osnovnoj školi „Dašo Pavičić“, kao nastavnik razredne nastave -

U toku višedecenijskog rada, učitelj Savo je pokazivao izuzetnu stručnost i odgovornost u radu. Zahvaljujući njegovom dugogodišnjem radu u Sutorini, opstalo je to područno školsko odjeljenje.

Bio je izuzetno omiljen među učenicima, roditeljima i mještanima, zbog svog pregalaštva i istinske posvećenosti predagoškom i svakom radu za dobrobit svog kraja, saopštavaju iz SPKD “Prosvjeta".