"Čovek bez sluha" u srijedu u NK: U muzici ne smije da bude kalkulacija

Kragujevački pank rok bend “Čovek bez sluha” nastupiće u gradu pod Trebjesom u srijedu 30. januara i to u pabu “House”. Druženje sa publikom iskoristiće da promovišu i nedavno objavljeni album “Stanimo u gard”, ali će ljubitelje tvrđeg zvuka podsjetiti i na pjesme sa prethodnih albuma. O novim pjesmama, nastupu u Nikšiću, ali i stanju na muzičkoj sceni priča za “Vijesti” frontmen benda Miki Radojević.

S obzirom na to da ćete u Nikšiću imati promociju novog albuma “Stanimo u gard” hoće li publika na nastupu imati priliku da čuje samo pjesme sa novog projekta ili ćete svirati i stare hitove?

Ono što će se odigrati u nikšićkom “House” pabu je zapravo koncertna promocija albuma. Ona podrazumijeva nastup benda kroz koji ćemo predstaviti nekoliko novih pjesama, ali na set listi se nalazi naš repertoar koji je sastavljen od najboljeg što imamo da ponudimo iz svoje cjelokupne karijere. Nikšić voli pank rok i nismo htjeli da naše gostovanje bude pretvoreno u zvaničnu promociju, već u kompletan koncert. Jer, znate, “pao je snijeg, onaj lijep što škripi pod nogama”, pa bi bilo šteta ne zapjevati sa publikom “Superheroja”, “Ništa mi staro ne nedostaje”, “Daleko blizu daleko”…

Naziv albuma “Stanimo u gard” prilično je provokativan ako se uzme u obzir na sve ono što se, kad je polčitika u pitanju dešava u Srbiji. Kome je ova poruka namijenjena, od koga treba da se sačuvamo?

Svuda u svijetu, pri čemu je Srbija školski primjer, običnom čovjeku se dešavaju strašne stvari, nametnute od strane “svjetskih vlasnika”. Lista bi bila predugačka, ali “Čovjek bez sluha” kao istinski, ne samo trendovski, pank bend i ja kao autor pjesama ni ovog puta nismo mogli da oćutimo na već decenijske nepravde, vještačko izazivanje ratova, na kolone izbjeglica, na nedostatak svijesti da ubijamo planetu, da sakatimo životinje zarad pratnje na Instagramu, na strah koji se uvukao u kosti, pa imamo scenario u kome svi saginju glave – da ne čuje zlo. Ljudi, zlo je već čulo, dignite makar gard, da manje boli kad tuku, pa ćemo polako zajedno dalje.

Vaša muzika je melodični pank rok, dok su tekstovi pjesama sa iskrenom i dubokom porukom. S obzirom na to da živimo u vremenu kad inspiracije za društevno-angažovane pjesme ne fali, kako birate teme koje ćete obraditi?

Ne možeš to da biraš. Nije to pijaca, nego verbalno ratište. Ono što možeš je da probaš da pogodiš u centar svojom porukom. U muzici ne smije da bude kalkulacija, jedino što dozvoljavam kao kompromis je da ljudima uprostim i lakše objasnim jer obaveza svakog muzički angažovanog benda je da makar mlađima od sebe, baš onima koji stoje u prvom redu koncerta, pozivajući se na obraz i povjerenje, ukaže na probleme, makar to bile prolazne tinejdž ljubavne muke jer svakome je svoja muka najveća.

Ovo je vaš peti album, ali bez obzira na broj godina na muzičkoj sceni, ne možete se pohvaliti velikom popularnošću. Znači li to da nema dovoljno publike koja bi slušala pank rok, ili su krivi mediji što nijesu otvoreniji prema ovom muzičkom žanru?

Ja bih se, naprotiv, pohvalio popularnošću ovog benda. Mi smo ničija djeca iz unutrašnjosti Srbije i uradili smo daleko više nego što je bilo realno. Broj albuma odavno ne igra ulogu u karijeri, jer se kao forma izgubio među MP3 singlovima. Ako bi malo preformulisali tvoje pitanje, složio bih se da i dalje nismo na debelo zasluženom mjestu domaće rok estrade. No, novi album, nova godina i novi pristup rada su pred nama, pa će i to doći na svoje mjesto. Neka čitaoci ne zamjere na ovoj, reklo bi se, hrabroj izjavi, ali ja poznajem svoj bend, poznajem njihovu riješenost, poznajem njihove duše i sa vjetrom u leđa koji imamo zahvaljući svom izdavaču “Long Play Beograd”, ovo je prilično izvjesna stvar.

Već 25 godina ste na muzičkoj sceni, koliko se odnos prema rok muzici promijenio od tada do danas?

Ko je bio fejk i sad je fejk. Koje bio rockenrolla, tu nema ni pomoći, ni promjena.

Hoće li biti koncertne promocije albuma u još nekim gradovima Crne Gore, ili će se završiti nastupom u Nikšiću? Šta je sa CG festivalima, kakve su šanse da nastupate na istim?

Naravno. Ovako naoštreni, teško da bi bilo šta završavali prije nego što smo počeli. Ipak, zbog kolegijalnosti i dogovorom sa logističkim timom benda, ne mogu da govorim o stvarima koje tek treba da se ozvaniče. U svakom slučaju, Crna Gora po svojoj dimenziji svakako nije Kina, pa pozivam ljude da se već sada provozaju do rokenrol oaze – Nikšića i sami procijene šta mi to nudimo i zašto smo već nekoliko mjeseci medijski najpraćeniji bend u regionu.

( Marija Vasić )