Linkoln pustio bradu zbog Grejs Bedel?
Brkovi i brada postali su od tada nerazdvojni dio sjećanja na ovog čovjeka. Niko od mnogobrojnih koji se danas prerušavaju u Linkolna ne napušta kuću bez njih
Jedanaestogodišnja Grejs Bedel napisala je 15. oktobra 1860. godine, nekoliko sedmica prije nego što će biti izabran za predsjednika Amerike, pismo Abrahamu Linkolnu, zamolivši ga "da pusti bradu da raste". Zabrinuta da bi Linkolnovo mršavo, borama izbrazdano i ozbiljno lice moglo da otjera glasače, Grejs je pronašla rješenje. Djevojčica iz Vestfilda, (Njujork) u pismu republikanskom kandidatu iznijela je plan da bi mu pomogla da pobijedi na predstojecim predsjedničkim izborima.
U pismu kaže: ”Ja, pak, imam četiri brata i neki njih će glasati za vas u svakom slučaju, a ako pustite da Vam izrastu brkovi i brada, pokušaću i ostale da ubijedim da glasaju za vas. Vaše tanko lice bi izgledalo mnogo bolje. Sve dame vole brkove i oni bi zadirkivale i čikale svoje muževe da glasaju za vas, i tako ćete biti predsjednik”. Do tada, Linkoln, advokat, živio je pažljivo obrijan, očigledno težeći ka svečanijem izgledu od onog kakav je djevojčica opisala. U tim ranim danima postojao je, u najmanju ruku, otpor kod većine muškaraca u npr., Kentakiju, gdje je Linkoln živio, da puste bradu i brkove. Zasluga za Linkolnov dotadašnji izgled vjerovatno je pripadala njegovom ocu Tomasu, uvijek uredno obrijanom.
U tom smislu, kao i u mnogim drugim, Linkoln je išao očevim stopama, ali se nije plašio promjene. Odgovorio je djevojčici pismom četiri dana kasnije, postavivši pitanje: "Što se tiče brkova, pošto ih nikada nije nosio, zar ne misliš da bi ljudi to zvali glupim prenemaganjem ako bih sada počeo?". Izgleda da je sam Linkoln odgovorio na svoje pitanje, pošto je pustio bradu da raste ubrzo poslije toga. Imao je bradu, kada je, na putu na inauguraciju 1861. godine organizovao da njegov voz stane u neposrednoj blizini Vestfilda da bi mogao da pozdravi svoju mladu prijateljicu.
Ona je, podsjećajući se mnogo kasnije događaja, opisala kako se rukovao sa njom i rekao: "Vidiš? Pustio sam brkove da rastu za tebe".
Brkovi i brada postali su od tada nerazdvojni dio sjećanja na ovog čovjeka. Niko od mnogobrojnih koji se danas prerušavaju u Linkolna ne napušta kuću bez njih. Čak su i njegovi stari portreti prije brade starinski fotošopirani prije nego što je preuzeo predsjedničku dužnost.
Galerija
( Nina Vujačić )