"Budućnost" je duša Podgorice

Potvrđujući stereotip o svojoj ljenosti, Crnogorci se nisu pretrgli od dokumentovanja svoje kulturne i sportske istorije u drugoj polovini prošlog vijeka.

Tako neki novi klinci uz pomoć omiljene alatke - interneta, koji je krcat bitnim i nebitnim informacijama svih vrsta, danas teško mogu saznati, recimo, ko su bili i kako su zvučali prvi rokeri ili pogledati kakav se fudbal igrao prije tridesetak godina u Crnoj Gori.

Sa novim buđenjem nacionalne svijesti od sticanja nezavisnosti ipak su se neki dosjetili da, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog pomenutih klinaca bi trebalo rasvijetliti našu prošlost i objasniti ko smo i odakle dolazimo.

Živimo u vremenu olakšane komunikacije i dostupne opreme, pa kako to ovdje obično biva, taj posao su preuzeli entuzijasti i tako smo ranije saznali da će uskoro svjetlost dana ugledati prva pop rok enciklopedija, a ovih dana stiže vijest o video vremeplovu crnogorskog fudbala, konkretnije - fudbalskog kluba "Budućnost".

NVO "Horizont" bacila se na snimanje filma o najvećem fudbalskom klubu u Crnoj Gori, a ko bi se bolje pozabavio tom temom od sina Petra-Caca Ljumovića, podgoričke legende i člana jedne od najsjajnijih generacija “Budućnosti”.

Uz Nikolu Ljumovića, koji je sa ekipom "Vijesti" razgovarao upravo ispod južne tribine kako reče "hrama fudbala" - stadiona pod Goricom, organizaciju koja se upustila u kreiranje filma pod nazivom "Soul of Podgoričanos" su i braća Toni i Danilo Pendo, kao i Danka Jasović. Najavni trejler već je lansiran na Jutjubu.

"Ideja za film se vuče odavno, ali od prošle godine smo ja i Danilo Pendo (direktor fotografije) odlučili da konačno pokrenemo to. Kolege smo sa televizije i kako smo non-stop na stadionu i gledali smo dosta engleskih fudbalskih dokumentaraca, to nas je inspirisalo da potražimo stare snimke 'Budućnosti' i kad pogledate koliko je i kakvih igrača iz ovog kluba izašlo, to je priča koja je morala da se ispriča", otkriva Ljumović i zatim objašnjava da je naslov filma ("koji malo ovim starijim generacijama djeluje čudno") ujedno pozdrav kolijevci fudbala Engleskoj, ali i Južnoj Americi koja je "najvažniju sporednu stvar na svijetu" učinila magičnom kako zbog majstora sa loptom koje je iznjedrila, tako i navijanjem koje je pomjeralo granice.

Rad na filmu počeo je u januaru, a sagovornik "Vijesti" kaže da je otprilike pola snimanja obavljeno. Do sada su autori razgovarali sa dvadesetak ljudi, uglavnom bivših fudbalera, među kojima su Tonko Miročević, Dragan Vujović, Milan Rogošić, Vojo Vukčević..."Imamo i sportske radnike i navijače, ljude koji jednostavno vole 'Budućnost'.

“Nismo u mogućnosti svakoga da snimimo, ali obećavam da ćemo na ovaj ili onaj način pomenuti svakoga ko je nosio plavo-bijeli dres. Snimili smo dosta - što grafita, što grada, što starih fotografija, a sljedeći korak je da se pođe do Beograda, Zagreba, Splita, Sarajeva, da o tome kako je bilo igrati protiv 'Budućnosti' pričaju Dule Savić, Dragan Džajić, Cico Kranjčar, Ćiro Blažević, Vahid Halihodžić", otkriva Ljumović.

Pričajući, dok se usput kraj stadiona javljao prolaznicima - među kojima je bilo upravo i aktera iz filma, Ljumović kaže da ga prva sjećanja vežu za "Budućnost". I njegov stric, Josif Ljumović nosio je plavo-bijeli dres i u svijet loptanja upravo uveo Nikolinog oca.

Nikola od malih nogu upija njihove priče, a snimanje filma možda je između ostalog i plod njegove želje da glavni grad Crne Gore kao nekada živi za fudbal, kao u anegdotama legendi plavo-bijelog kluba. Dok nam pokazuje fotografije fudbalera stare po 30, 40 godina, Ljumović priča kao da ih je on lično gledao u akciji.

"Evo vidite fotografije, na svakoj je stadion krcat... Prvenstveno u ovom filmu pričamo o ljubavi prema jednom klubu i ljubavi prema fudbalu. Želimo da ove generacije, na primjer mog bratanića ili Pendovog sina, shvate da fudbal na ovim prostorima možda nije što je nekad bio, ali u Španiji imate Real i Barselonu, u Italiji Milan i Juventus, Engleskoj Mančester i Liverpul, a uz sve dužno poštovanje prema ostalim klubovima mi imamo našu Budućnost. Ja više volim košarku, ali FK Budućnost je meni sve. Želimo da ljude u ovim komplikovanim vremenima malo nasmijemo, da se vrate u neko prelijepo vrijeme i shvate da je ta ljubav još uvijek tu i nikad ne može da prestane", naglašava Ljumović i dodaje da autori kroz priču o klubu žele da pruže i sliku grada, "duše Podgoričana, posebnog cikotićkog mentaliteta i humora".

Ipak, do finalnog proizvoda ima još dosta posla. Upravo snimak ranije pomenutog finala Kupa autori filma još nemaju.

Kaže da se na filmu radi "iz velike ljubavi i na mišiće", ali njegov entuzijazam nijednog trenutka ne splašnjava. Ako se nastavi dosadašnjim tempom, Ljumović najavljuje da će film biti gotov najkasnije do početka proljeća i sa osmijehom dodaje da ne može da dočeka premijeru. Cilj koji su on i ekipa sebi postavili nije mali.

"Cilj je da napravimo najbolji dokumentarni film ikad snimljen u Crnoj Gori. Zato što pričamo o ljubavi. Zato što ovi ljudi nisu samo fudbalske, nego su legende i privatno. Zato što nam pričaju priče zbog kojih ćete u jednom momentu da se dobro zamislite, da vam se oči suzama napune, a u drugom da pucate od smijeha", ističe Ljumović.

On je kazao da je u planu da "Soul of Podgoričanos" bude prikazivan i na festivalima van Crne Gore, a zatim i da se na TV-u lansira istoimeni serijal, za koji očekuje da će biti dovoljno materijala.

"Varvari" su pravi Spartanci, čuvari hrama pod Goricom

Shodno priči sa početka teksta, i sa ostalim arhivskim materijalom se kuburi, a Ljumović i ekipa se nadaju da ono što ne nađu u Crnoj Gori će naći u okruženju. Pozivaju sve koji imaju bilo kakav materijal da se jave na mejl adresu horizont.videoo@gmail.com.

"Bili smo do Crnogorske kinoteke i RTCG-a, materijala ima, ali su to sve snimanja koja su se izdešavala prije više decenija i nije to - 'dobar dan, treba mi utakmica iz 1983.' i oni mi je daju na DVD. Moramo malo da sačekamo. Treba nam prije svega finale Kupa", priča Nikola.

Ni pomoći u vidu sponzora trenutno nema, osim tehničke podrške TV Atlas, ali Ljumović priznaje da se oko toga do sada nisu puno trudili. Pomažu naravno "Varvari", dok se od kluba ne očekuje puno, jer autori kao pravi navijači imaju razumijevanja za trenutnu situaciju.

"Teška je situacija u klubu. On je tu i dosta nam pomaže samim tim što je tu, što postoji i dalje. Jer ovo je hram. 'Budućnost' se voli i poštuje, 'Budućnost' je sve. 'Varvari' nam dosta pomažu. Mislim da su oni pravi Spartanci, čuvari hrama crnogorskog fudbala", dodaje Ljumović.

Sve iz Podgorice što je moglo, pošlo je 1977. na Kup maršala Tita na “Marakani”

Upravo je generacija Ljumovićevog oca, koja je uvela "plavo-bijele" u prvu ligu iz koje više nisu ispadali u onoj staroj državi, poslužila kao početna tačka i glavna inspiracija za "Soul of Podgoričanos", priča nam autor.

"Iz OFK Titograda imate jednu mladu generaciju koja je došla u 'Budućnost' i oni su ušli u prvu ligu 1974. i već '77. igraju finale Kupa maršala Tita. Tada je bilo na “Marakani” prodato 77 hiljada karata. Već sljedeće godine su napravljena sjedišta i nikad više u istoriji “Marakane” nije prodat veći broj karata. Tako da može te da zamislite kako je Titograd, koji je tad bio mali, a ni sad nije baš prevelik, bio prazan tog dana. Jer sve što je moglo pošlo je da gleda tu utakmicu. Izgubili su na p ro d u žetke od 'Hajduka' koji je imao strašnu generaciju", sa uzbuđenjem priča Ljumović.

Zatim podsjeća da to nije jedino finale kupa za “Budućnost”, jer su jedno prethodno izgubili 65, opet od hrvatskog kluba - “Dinama” iz Zagreba.

"Onda poslije te generacije dolazi generacija čarobnoga Deja Savićevića, genijalnog Peđe Mijatovića, Branka Brnovića, Lekovića, Saveljića... Ti 'zlatni Čileanci', bili su omladinski prvaci svijeta, a poslije se zna kakve su karijere napravili. Kad pogledate kakve su uslove oni imali tada i kakvi su bili igrači... Samo mogu da zamislim da su imali uslove kao jedan Dinamo ili Zvezda, što bi se desilo. Oni su imali jedan, dva strašno loša terena. Našli smo jedan snimak iz 1982. kad je Dinamo bio prvak i igraju protiv Budućnosti. Tu je Dragoljub Brnović, selektorov stariji brat. A ovamo igraju Mlinarić, Cico Kranjčar, Ćiro Blažević je na klupi. Sad kad gledamo tu utakmicu to je fudbal na nivou Lige šampiona", ističe Ljumović.

Galerija

FK Budućnost tim 1977. FOTO:

( Stefan Strugar )