Sramežljivi džin francuske književnosti: Prust našeg doba

Na vijest da je Patrik Modiano dobio Nobelovu nagradu cijela Francuska gaje jednodušno pozdravila. Utoliko prije što takva vijest nije bila očekivana. Radost koja je pokazana nije bila protokolarna ili patriotska, nego ona iskrena koju su izrazili njegovi čitaoci i ljudi koji ga vole. Sva ta simpatija bila je upućena najdiskrenijem francuskom piscu koji je osvojio veliki dio francuske, pa i strane čitalačke publike, ako se oslonimo na podatak da je objavljen na 36 jezika. Bio je to dan velikog iznenađenja. Svi mediji su mu posvetili najveću pažnju. Novine su se utrkivale ko će naći ljepši naslov. Modiano: Od Mjesta za Zvijezdu do Nobela Figaro; Jedan toliko francuski Nobelovac La Kroa; Naša istorija Francuske, Jurnal di Dimanš; Modiano, nagrada iznenađenja Le Monde; Patrik Modiano, Nobelova nagrada sramežljivog džina La Kroa. A najslušaniji radio Frans Enter mu je posvetio dvanaest neprekidnih sati programa. Komentatori su obuhvatili njegovo književno djelo, njegove filmove i njegove pjesme koje je pisao za poznate pjevače, i na kraju su poznati glumnci čitali njegova djela. I sam pisac je učestvovao u razgovorima. Evo nekoliko kraćih osvrta iz nekoliko listova: Da li su švedski akademici mogli bolje usrećiti francusku publiku? Izabravši Patrika Modiana nagradili su pobjednika koji je izučavan na univerzitetima i prodavan na željezničkim stanicama, koga veoma vole njegovi vjerni čitaoci i Francuzi... “Koji se još pisac može pohvaliti toliko konstantnom simpatijom, koja nikada nije demantovana, i to u svim vrstama čitalačke publike" (Liberation, Kler Devarije). “Djelo koje je priznato raznim nagradama, sada je ovjenčano. Trebaće da se naviknemo na Modianovog Nobela. Taj čovjek čija je riječ nesigurna, koji je nespretan pred kamerama, moraće da drži govor i da nam preda poruku o smislu literature. I tu će nas iznenaditi.” (Alen Nikolas, biograf). "Koji je pisac bolje skenirao razna doba našeg života? Možemo da svjedočimo kako smo očekivali svaki njegov roman, možemo da zamislimo njegovu tanku siluetu kako se šeta ulicama Pariza, možemo ponovo da čujemo njegov smeteni način govora za vrijeme Apostrofa. On je dio nas. Patrik Modiano je danas jedini pisac koga možemo da uporedimo sa živim mitom. On je i romansijer i junak u romanu... On je veliki pisac jer ne piše da bi rekao ono što je razumio, nego da kaže ono što nije razumio” (Journal du Dimache, Mari Lor Delorm).

“Francuska je nagradu u svakom slučaju primila sa ponosom, ona koja je tako brza da posumnja u sebe i svoje adute, osobito kad se sjetimo nekih pređašnjih komentara sa druge strane Atlantika, koji su predviđali smrt njene kulture. I kao svaka nagrada ovaj Nobel je poziv na ponovno čitanje... To je prilika da se ponovo oduševimo širokim granicama literature: svaka dobra knjiga je kontinent. Nobel nagrađuje godinu za godinom pisce svih geografskog područja i svih jezika. Danas je Nobel nagradio pisca koji je izrazito Francuz, sa izrazito francuskom istorijom, i kome priznaje univerzalni nivo” (La Kroa, Dominik Kinino). “Njegovo djelo je takođe i političko, to i jeste ono što je Nobelov žiri nagradio. Okupaciju koju pisac nije doživio, ali je teško osjetio njene posljedice, pisac provlači iz romana u roman, iz generacije u generaciju... i daje romanesknu formu kolektivnoj prošlosti i niko, nije mogao da zamisli da bi nagrada mogla da dopadne francuskom piscu šest godina poslije Le Klezioa, ali članovi Švedske akademije koji najviše vole da iznenade, odlučili su i nagradili tog velikog pisca, koji po Englundovim rečima “piše po obimU male knjige sa varijacijama na istu temu: o uspomenama, gubitku, zaboravu, identitetu, nestalim osobama... Voli detektivski žanr i poinašoj ličnoj koje su šezdesetih godina rado zakopavali, a koju ne možemo da zaboravimo” (Liberation, Filip Lanson). “Naravno, Patrik Modiano se začudio što je dobio Nobelovu nagradu, kako je rekao Antoanu Galimaru “nestvarano”, dodao je. “Čudno” je vjerovatno riječ koju on najčešće izgovara, njegova sramežljivost je skoro legendarna. “Čudno” takođe, jer niko ili skoro grava se njime, kao u priči o detektivu koji je izgubio pamćenje, i koji u svom posljednjem slučaju pokušava da otkrije istinu o sebi. Piše zabavne knjige, ali istovremeno govori i ključne stvari o sjećanju i vremenu”, rekao je Englund Mondu. Pokušala sam da napravim kraću sintezu iz mnoštva članaka oko Nobelove nagrade. Modianova biografija iz vremena djetinjstva i dječaštva poslužila je kao inspiracija za njegovo književno djelo. Modianova literatura je okrenuta prošlosti. Smatraju ga arheologom pamćenja koji najviše piše o prošlosti četrdesetih godina. Iz romana u roman pisac pokušava da oživi junake iz vremena okupacije i francuske kolaboracije. Njegove su teme pamćenje i identitet, doba okupacije... On uporno obrađuje isti materijal između zaborava, laži i nedorečenosti i uvodi u formu varijacije i to je ta “tiha Modianova muzika”, virtuozna, uporna i jednostavna. Postoji neologizam modijanski koji evocira junaka ili situaciju, ni logičnu ni apsurdnu, na pola puta između svjetova, između sjenke i svijetla. To čudnovato djelo permanetno istraživanje identiteta situira se između romatizma i detektivskog romana.

Poslije Le Klezioa, velikog planetarnog putnika, nagrađen je pisac koji se nije mrdnuo iz Pariza. Svaki Modianov čitalac ima svoj voljeni roman. Žan Pol Rapno, francuski sineasta je snimio sa Izabelom Ađani Sretan put čiji je scenario napisao sa Modianom, kaže: ”Volim neaktuelne pisce. Modianove knjige su uvijek traženje izgubljenog vremena, izgubljene memorije, zaboravljene prošlosti. On izvlači istinu koja se oslobađa, odvija. Važno je ne da se nađe nego da se traži. Sada ćemo čuti čovjeka koji savršeno poznaje Modianovo djelo i razloge zašto je on nagrađen. Pisac Per Vestberg, član Nobelovog žirija, komentariše za La Kroa dodjelu Nobelove nagrade Patriku Modianiju. “Mi u žiriju mislimo da je Modiano najbolji francuski živi pisac. Nikada ne improvizujemo. Pratili smo ga već dugo kao i njegove knjige, utoliko prije što svi u Švedskoj akademiji znamo francuski. Nikad ne govorimo da li je izbor bio jednodušan ili ne, ali mogu vam reći da je imao vatrenih pristalica i da je izabran s radošću. Kod nas je prevedeno dvanaest njegovih knjiga i vrlo je čitan, a Pjer Ame Trajder je nedavno je objavio biografski esej o njemu, što će doprinijeti boljem razumijevanju pisca”.

( Branka Bogavac )