"Tortura nad Pejanovićem ne smije ostati nekažnjena"
Iako je sud utvrdio da su policajci krivi jer su pomogli da se dogodi prebijanje i nisu učinili ništa da ga spriječe, odlučio je da ih kazni minimalno, sa po tri mjeseca zatvora, piše u saopštenju
Tortura nad Aleksandrom Pejanovićem, koga su u dva navrata brutalno pretukli, po svemu do sada poznatom iz sudskog postupka, pripadnici specijalne interventne jedinice policije dok se nalazio u državnom pritvoru u stanici policije u Podgorici, ne smije ostati nekažnjena, ističe direktorka Akcije za ljudska pravaTea Gorjanc-Prelević, direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević i predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa Stevo Muk.
Viši sud u Podgorici je pravosnažno presudio da su tri policajca zadužena za obezbjeđenje Pejanovića u “Betonjerci” izvršili krivično djelo zlostavljanja putem pomaganja i osudio ih na po tri mjeseca zatvora.
"Sudski vještaci (bilo ih je tri) kod Pejanovića su utvrdili 19 teških i lakih tjelesnih povreda po cijelom tijelu. Poslije punih pet godina i 11 mjeseci suđenja, 9. oktobra 2014, tri nedjelje prije nastupanja apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja, Viši sud u Podgorici je pravosnažno presudio da su tri policajca zadužena za obezbjeđenje Pejanovića u “Betonjerci” izvršili krivično djelo zlostavljanja putem pomaganja i osudio ih na po tri mjeseca zatvora. Oni su otvorili vrata specijalcima koji su došli da pretuku Pejanovića (nisu ih onemogućili) i nisu prijavili šta se dogodilo. Do kraja suđenja, sva trojica osuđenih policajaca kao i dvojica u međuvremenu oslobođenih, tvrdili su da se u spornom periodu nije desilo ništa sumnjivo i da Pejanović nije ni povrijeđen. Jedino je policajac Goran Stanković svjedočio da se prebijanje dogodilo i da je naređenje stiglo ”s vrha”. Ovaj čovjek, jedini do sada poznati ”zviždač” iz policije, tamo više ne radi. Tvrdi da je službu napustio zbog pritiska i prijetnji po svoju bezbjednost“, kazali su iz ovih NVO.
Kako su dodali, iako je sud utvrdio da su policajci krivi jer su pomogli da se dogodi prebijanje i nisu učinili ništa da ga spriječe, odlučio je da ih kazni minimalno, sa po tri mjeseca zatvora, iako je mogao da im izrekne kazne do tri godine.
Oni podsjećaju da je Unutrašnja kontrola policije 2009. godine, pod upravom Zorana Tomčića (sada direktor Forenzičkog centra Uprave policije), utvrdila da u slučaju Pejanović policajci nisu prekoračili ovlašćenja.
"I tako očigledno zaštitila kriminalce u policiji, što je takođe krivično djelo isto kao i ovo za koje su prošle nedjelje osuđena trojica policajaca. Ni šest godina nakon ovog zločina ne zna se ko je naredio prebijanje Pejanovića, ni ko su pripadnici specijalne interventne jedinice koji su sproveli takvo naređenje. Budimo sigurni da svi još uvijek rade u policiji, pod upravom direktora Slavka Stojanovića i pod okriljem ministra Raška Konjevića, koji do sad nisu učinili ništa poznato javnosti da se batinaši ili nalogodavci kazne“, navodi se u saopštenju.
Kako se dodaje, dodatno zabrinjava to što su visoki državni zvaničnici - premijer Milo Đukanović i tadašnji direktor policije Veselin Veljović (sada savjetnik za bezbjednost predsjednika države) opstruirali istragu, jer nikada nisu postupili po nalogu tužioca i dostavili spisak pripadnika interventne jedinice koji su u vrijeme zločina bili na dužnosti.
Povodom odluke Višeg suda u Podgorici, kojom je potvrđena osuđujuća presuda Osnovnog suda u Podgorici, trojici policajaca za prebijanje Aleksandra Pejanovića u pritvoru, advokat Pejanovića, Dalibor Kavarić ističe da su za predmetno djelo osuđeni najniži i najmanje odgovorni službenici policije koji nisu imali dovoljno jaku zaštitu da budu oslobođeni.
"Činjenica je da policajci Leković, Kljajević i Paunović nisu direktno prebili Pejanovića, međutim oni po prirodi svoje službe nisu imali privilegiju da budu posmatrači ovoga događaja već su morali preduzeti sve mjere i radnje da spriječe prebijanje. Iako službenici Leković, Kljajević i Paunović nisu direktni izvršioci već su praktično sporedna šteta u ovom događaju, ipak, odgovornost ovih službenika je u tome što su svojim ćutanjem i prikrivanjem direktnih izvršilaca, pokušali pomoći tim izvršiocima, odnosno oni su se na taj način saglasili sa njihovim radnjama prebijanja“, kazao je Kavarić.
Prema njegovim riječima, ono što u ovom događaju ne ostavlja utisak zadovoljenja pravde je činjenica da „oni koji su u mraku, krvnički prebili bespomoćnog čovjeka i dalje nesmetano rade u policiji i dalje su u prilici da prebijaju ljude, jer praksa i iskustvo nesumljivo svjedoče da zločinac, iako se pod uticajem okolnosti privremeno primiri, ipak na kraju, uvijek ponavlja svoj zločin“.
( Vijesti online )