Ko nije vidio Nevidio nema čitav đerdan Durmitora
Kanjon koji se vjekovima skrivao od ljudskog oka ne prestaje da zadivljuje svojom čudesnom i mističnom ljepotom
Ko nije vidio Nevidio nema čitav đerdan Durmitora. Ima djela prirode pred kojima ljudski um zaćuti. Ne traži odgovore niti postavlja pitanja nego jednostavno zaćuti i divi se silini stvaranja. Takav je kanjon Nevidio. Ostavi vas bez daha i bez ijednog pitanja.
Komarnici, studenoj suzi Durmitora, trebali su milioni godina da kroz ljuti krečnjak Dinarida sebi izdubi tijesni prolaz ka Pivi. Ljudskoj nozi je trebala još koja godina više da se nakani i kroči u jedan od najneobičnijih kanjona na planeti.
Strah i nesigurnost čuvali su vjekovima kanjon od ljudske znatiželje i dali mu ime. Neviđbog i Nevidio zvale su ga generacije durmitorskih gorštaka, kojima nije padalo na um da zađu među stijene sa kojih se bez traga i glasa strmoglavljuju i stoka i drvo i kamen i čovjek.
I nesrećni čobanin Gal je našao dno Nevidia, ali njega više niko nije vidio i ostalo je samo predanje zašto se jedna stopa zemlje kraj hladne vode zove Galov mramor.
Prvo osvajanje kanjona
Sakriven i od sunca, koje u njega zaviri samo tih pola sata kad je na vrhu neba, Nevidio je pribrano čekao čovjeka sve do 1965. godine. Tada su u sred ljeta u njega sa ogromnom odlučnošću i ne manjim strahom zaputili planinari nikšićkog “Javorka”. Nakon tri dana Nevidio je osvojen i na drugu stranu kanjona ponosni na podvig izašli su planinari Miloš Bojanović, Boško Vulanović, Stevo Vujičić, Ratko Lučić, Nikola Mrvaljević, Pavle Vučurović, Božidar Kontić, Miodrag Kovačević i Vlado Mićunović. Sa njima, da to sve zabilježe na fluidnoj traci, bili su i snimatelji Milan Pešić i Milan Tadić.
Kada su izašli iz kanjona sačekala ih je grupa njihovih prijatelja i mještani obližnjih sela da im čestitaju podvig. Među njima je bio i jedan vremešni Durmitorac.
"Čuo sam da ste vi pobijedili Neviđboga pa mi bi milo da vas upoznam. Žao mi je momci što ste pobijedili Neviđboga jer će on ljudima za taj poraz teško da se sveti. Dolaziće mnogi u njega iz radoznalosti i znatiželje, a on će poneke i ubijati”, rekao je proročki krepki gorštak, a u knjizi “Nevidio” zapisao Vlado Mićunović, novinar “Politike”, član prve eskpedicije koja je prošla kroz Nevidio.
Otada teče bistra i škrta priča o neobjašnjivoj ljepoti ovog kanjona, tjesnacima gdje ne možete do kraja raširiti ruke, dubokim virovima, brzacima i vodopadima, tunelima i nebu koje visoko iznad na 400 metara čovjeku liči na nepravilnu pukotinu u ledu. Valjda se kanjon ne da izgovoriti pa je i, vjerovatno naš najbolji poznavalac kanjona, Marko Blečić, koji je kroz njega prošao makar dvije stotine puta, šrkt u opisima tajni i čari Nevidia.
"To nije nešto što se opisuje, nego nešto što se doživi i to svaki put iznova. I danas kad sa turistima krenem u kanjon opet je to neko novo očekivanje. Biće tu neka nova svjetlost prosuta kroz rijetko rastinje na liticama, neobjašnjiva igra sjenki i novi prizori za pamćenje. Svaki put to je novi šok za čula”, priča Marko.
On već gotovo 15 godina vodi turiste niz Nevidio. Jedan je od rijetkih koji je kanjon osvojio i uzvodno, što je pravi podvig.
Nesputana kreacija prirode
Nije premnogo malih prostora na planeti na kojima je veliki stvaralac tako komotno dao na volju svom daru stvaranja. Takav je prostor oko Nevidia koji svojom neosvojivošću tu ljepotu čini i mističnom. Tu je nedaleko gromadni Durmitor, sa njegovih padina kad dođu vode kao snijeg sipi vodopad Grabovice.
U pretsoblju kanjona selo Komarnica, a na platou sa strane potpuni antipod Nevidiu, selo Pošćenje. Ako Bog nije vidio kanjon pa mu nije podario dovoljno sunca, boja i topline sve je to nadoknadio Pošćenju. Pitoma nevelika dolina, dva jezera kao dva oka, šačica kuća prosutih po obodu. Dovoljno za divnu jesenju sliku Pošćenja, čudesnih boja.
Nekako kad krene iz tog kraja čovjek, koji je tu prvi put, pomisli da nije uzeo dovoljno te boje, svježine i mirisa i da je sve što je vidio tek djelić mozaika koji bi se mogao lomiti makar nekoliko života.
Pomisli ko nije vidio Nevidio i njegovu čudesnu okolinu taj i nije vidio mnogo ili makar ne sve nejnesputanije a jednostavne kreacije prirode. Taj ko ovdje ne zastane, taj i ne mora žuriti majci koja nas je sve stvorila jer joj se otprilike i ne zna istinski radovati.
Neko je tu vidio ljubav svog života, a neko našao novu
Svako ko je prošao kroz kanjon mogao bi ispričati makar pregršt svojih i tuđih priča o njemu. Iako ljudska priroda radije i duže pamti neprijatne trenutke života, iako se o kanjonu mnogo češće priča kroz neprijatne događaje koji su gotovo bez ostataka posljedica ljudskog nemara i brzopletosti, Nevidio pamti i mnogo lijepog i sjeća se i pravih ljubavnih romansi i zapleta.
Ljetos je Marko u kanjon vodio grupu Cetinjana. Jedan od njih ga je zamolio da mu signalizira kad dođu do najuzbudljivijeg dijela kanjona gdje sa visine od sedam, osam metara i voda i ljudi skaču u duboki vir.
Marko je dao signal da je to to mjesto, a Ivan viteški klekao pred Valentinu iz neoprenskog kostima isukao burmu i izazvao je na dvoboj ljubavi. Valentina nije imala izbora, uz kanjon se ne može, a u duboku i studenu vodu nema kud bez Ivana.
Pristade i poče ljubav i cetinjska romansa. Marko i njegovi drugovi pamte i suprotne priče da je djevojka ušla u kanjon sa jednom, a iz njega iskočila sa drugom ljubavi. Sve je to valjda ljubav i magična snaga Durmitora i čudesnog kanjona.
Projekat Amazing Montenegrins ostvaruju mediji i Portonovi kao strate ški partneri. Predstavljamo vam jedinstvene ljude, događaje, tradiciju, kulturu, istoriju...
Galerija
( Miodrag Babović )