Trojanski konj

Svoj četvorogodišnji mandat na čelu nekad najjače opozicione stranke, Srđan Milić završava na dostojan način. Bez šminke i farbanja, lider SNP-a sada otvoreno pokazuje da je omiljen opozicionar Đukanovića. Isto ono što je Šešelj u najbolje vrijeme bio Miloševiću. Istina, postoji i razlika: haški sužanj Vojislav je bio pošteniji u tom odnosu. On je neskriveno pokazivao ljubav prema vođi i bez pardona služio kao palica u Miloševićevim rukama za batinanje opozicije. Serdar od Budve to radi perfidnije. Valjda po uzoru na svog sugrađanina, meštra velike DPS loze, Marovića. Duže od 4 godine Milić uspijeva da vuče za nos opoziciju, izigravajući partnera u rušenju Đukanovića, a u stvari sparingujući u svim ključnim akcijama njegovom režimu!

Opet, da sve ne bi izgledalo tako providno, Milić je regrutovao čitav niz saradnika koji su odrađivali poslove za DPS, obezbjeđujući sebi neutralnost, to jest alibi pred opozicionim prozivkama. Ispadalo je, tako, da se lider stranke ne pita šta mu čine najbliži saradnici koje je sam promovisao?! Perjanica mu je, naravno, poslanik Prve banke Damjanović, koji je prosperirao do šefa poslaničkog kluba. Nakon jednog sličnog ručka koji je kao i Pajovićev kandidat Bogojević imao sa premijerovim bratom u jednom podgoričkom restoranu. Kada je Damjanović prokužen, stasala je Jonica, onda Lalošević, i niz manje poznatih članova GO. Ali, ako je uspio da izigra opozicione lidere koji su mu čitavo vrijeme gledali kroz prste i pružali novu šansu, Milić je pao kod sopstvenog biračkog tijela. Sa blizu 20 odsto podrške oborio je SNP na ispod 10, bez Bečića i Kaluđerovića, teško bi izborio cenzus na bilo kojim izborima.

U stvari, kada se pogleda istorijat crnogorskog parlamentarizma, Milić ispada najveći mućak. Trojanski konj DPS-a od prvog do posljednjeg dana. Osedlan još u ranoj fazi i serviran Bulatoviću na tacni kao najbolja alternativa za čelnu poziciju SNP-a. Kada je režim slične akcije sprovodio u LSCG-u, SDP-u, NS-u, Pozitivnoj - farsične epizode sa lažnim opozicionarima na čelu opozicionih partija trajale su mnogo kraće. To jest, mnogo brže se pokazivala ujdurma vlasti i rad njenih tajnih službi. Milić je uspio da se prikrije toliko godina. Sad još prijeti da će da traje još jedan mandat! Izjavom da će “neki političari i neki analitičari” morati da ga gledaju na čelu SNP-a još 4 godine, sam Milić je najbolje pokazao bit svoje politike. Jasno je, naime, da se tom porukom ne obraća, to jest ne prijeti, Đukanoviću, Vujanoviću, Maroviću, ili Srđi Vukadinoviću i Zlatku Vujoviću. Već prijeti Lekiću, Mandiću, Medojeviću, Bečiću, Abazoviću, odnosno Uljarevićkoj, Janjuševiću, Muku... Milić je tako nesvjesno otrkio da se poodavno nalazi uz skute režimu.

Nije teško razumjeti zašto Milić, to jest DPS, sada otkriva sve karte i razgolićuje farsu sa omiljenim opozicionarom iz Budve. Pa upravo zato što ih je snašla velika muka - objavom da će se kandidovati za čelnu funkciju SNP-a Aleksa Bečić je u stvari izazvao paniku na Dvoru. Svjesni popularnosti koju Bečić nosi i u SNP-u i van njega, i kod Srba i kod Crnogoraca, kod urbanih i kod ruralnih birača, režim je bacio sve karte na spasavanje redova Srđana. Čak bi u finišu kampanje za izbor čelnika SNP-a mogao da se osedla i Damjanović kako bi se Milić onda predstavio kao srednje i spasonosno rješenje za SNP?! A u stvari je on glavna karika. Trojanski konj, u glavu isti sa onim Agamemnonovim.

Vrhunac licemjerstva i prorežižmskog djelovanja Milić je pokazao u farsi oko izbora VDT-a po novom evropskom zakonodavstvu. Ismijavajući duh tog EU naloga, koji je trebalo da prinudi sve partije na konsezualno biranje VDT-a, Milić je jedva dočekao da glasa za kandidata koga je promovisala jedna stranka. I, gle čuda, baš slučajno DPS! Da bi sve to sakrio, nije prezao ni od najgrublje zloupotrebe tragedija dviju porodica, Šćekić i Jovanović. Kakve veze ljudski odnos sudije Stankovića prema ovim porodicama ima sa izborom VDT-a po DPS proceduri?! Može Stanković biti najbolji kandidat u Crnoj Gori i regionu, ali on izlazi iz DPS inkubatora. I na preporuku DPS Tužilačkog savjeta, čime je na ciničan način liferovan potrošeni Vučkovič, i promovisani novi, nekompromitovani kandidat.

Ali, ponavljam, najmanje je važan personalno Stanković. Vrijeme će pokazati da li će on smoći snage da Tužilaštvo reformiše i napravi profesionalan organ. Međutim, to ne umanjuje sramotu opozicionara Milića koji bi, da je umjesto Stankovića DPS gurnuo nekog sasvim trećeg kandidata, opet našao opravdanje da i takvoga podrži. Pronalaženje zaklona koji treba da sakriju njegovo istinsko prorežimsko djelovanje je omiljena disciplina ovog Budvanina. Samo je beskrupulozno kada u tu svrhu, kao štit, koristi tragediju dvije porodice. VDT je ključno mjesto odbrane režima. A kada je tako visoka cijena u pitanju, onda ležeći policajci u opoziciji moraju da odigraju svoju ulogu. I Milić je to savršeno odradio.

Zauzvrat, DPS mašinerija će narednih mjesec dana da preore Crnu Goru kako bi pomogla svom kandidatu da ostane na čelu SNP. Šaptačke divizije će ispredati priče o nevaljlomBečiću, pare će vrtjeti gdje šapat ne pomogne, uglavnom bitka za odbranu omiljenog opozicionara Milića je prioritet DPS u ovom momentu. Bečić treba da računa sa tim i da se mnogo ne sjekira - on je pobjednik u svakoj varijanti. Čak i u onoj da Milić, kako prijeti demokratskoj javnosti, zadrži još jedan mandat. U tom slučaju Bečić bi sigurno napustio brod koji tone, a ostaci upokojenog SNP-a bili bi na nivou Pajovićeve Pozitivne. Ista snaga, sa istom svrhom.

( Željko Ivanović )