Ljubavne pjesme nikad ne postaju pase

Zagrebački bend Pavel, koji je 2007. osnovao Aljoša Šerić, uskoro će objaviti novi album. Nakon pauze od nekoliko godina, i rada sa grupom Ramirez, Šerić se vraća Pavelu i 2012. objavljuje “Od prve zvijezde ravno” sa kojeg se izdvojila numera “Zbog tebe”, nominovana za Porin za pjesmu godine. Početkom 2014. Pavel je objavio singl “Čuvaj me” kojim ne samo da najavljuje treći studijski album, već i predstavlja novi ženski vokal Antoniju Matković. Pjesma je osvojila region, a o novom izdanju, koje će objaviti ovih dana, Šerić za Vijesti kaže:

“Album 'I mi smo došli na red' ima 12 pjesama, plus jednu bonus "Od svjetla i ptica", a radi se o obradi stare pjesme “Ramireza” za koju sam napisao nove dionice i snimio je onako kako sam oduvijek zamišljao da bi trebalo da zvuči".

U singlu "Čuvaj me", Antoni ja koja je bila prateći, zauzela je mjesto glavnog vokala. Hoće li i na albumu imati bitniju ulogu?

Antonijin glas jeste zastupljen u priličnoj mjeri, ali je ipak najmanje tri četvrtine albuma napisano prije nego što je ušla u bend, tako da još prominentniju njenu ulogu treba očekivati tek na idućem.

Sa pjesmom "Čuvaj me" osvojili ste top liste u Hrvatskoj, a i otvorila vam je vrata kad je region u pitanju. Jeste li se nadali tolikom uspjehu?

Ne. Naime, znam samo kad je meni nešto dobro ili jako dobro, znao sam i osjećao da je "Čuvaj me" jako dobra pjesma, ali predvidjeti uspjeh singlu je nemoguća misija. Drago mi je da je publika prepoznala pjesmu, naravno.

Pjesmu su vam uglavnom ljubavne. Opisujete li samo vaša iskustva ili vam za inspiraciju posluže i priče iz okruženja?

Nisu autobiografske, bar to nisu sve, ćulim uši, osluškujem što se događa oko mene, pa to probavim na način da nečija tuđa priča postane i moja, jedino tako vrijedi. Ljubav je gotovo jedina inspiracija, malo drugog me zanima. Vodim se i time da je većina pjesama koje volim da slušam isključivo ljubavna, protestne ili socijalne pjesme su podložne zastarijevanju, ako ih izvučeš iz konteksta u kojem su nastajale gube na smislu, ljubavne nikad ne postanu pase.

S obzirom na to da ste vi i Antonija u vezi, koliko je lakše pisati za partnera ili je to ipak veća odgovornost?

Nije teško, ako imate podudaran muzički ukus, njušim vrlo dobro što bi Antoniji moglo da legne, pa jednom kad zapjeva, sve klikne kao puzle. Osim toga, u posljednje vrijeme smo počeli da zajedno pišemo melodije, već lagano radimo na pjesmama za neki budući album, a i inače imam izraženu radnu etiku, pa čim jedan album izađe vani, počinjem da pišem za sljedeći.

Kritika kaže da ste se zahvaljujući "pjesmama o ljubavi i raščlanjivanju života približili Štuliću". Kako gledate na ta poređenja?

Ne volim poređenja, iako naravno, kad su pozitivne, laskaju. Džoni je vrhunski pjesnik. Za sebe ne mogu i ne želim to da kažem. Sebe prvenstveno smatram relativno dobrim melodičarem, imam smisla za pristojnu melodiju, bilo vokala, štrajha violine ili kakvog drugog lajtmotiva, pisanje tekstova dolazi na kraju, kao gotovo najveći teret i briga, teško mi padaju stihovi.

Da li biste nekad napravili kompromis i svirali i ono što ne volite, a samo da biste udovoljili publici?

Imam sreću da živim od "dnevnog" posla, pa od muzike ne moram očekivati da stavlja hljeb na sto i plaća gorivo. Dakle, uvijek stremim da udovoljim jedino sebi. Što sam stariji to pokušavam da mi sve manje bude stalo kome će se svidjeti moji albumi, sve dok su meni dobri. Normalno, to je proces, a ne odluka, pa me još štrecne kad pročitam lošiju kritiku svojih pjesama, iako su srećom takve u manjini.

Ramirez je poznat po potpuno drugačijem zvuku od onoga što sad radite sa Pavelom. Kako danas gledate na tu muziku?

Meni je to simpatično, u kontekstu godina i zvuka, vremena u kojem se to radilo. Ramirez je bio dobar bend, iako dosta potcijenjen. Starenjem sam prestao da volim zvuk električne gitare, i sve manje slušam rok. Šansona, alt kantri, amerikana i nekakav indi pop su mi puno bliži trenutno.

Iako ste među kolegama cijenjen kao autor, rijetko radite za druge izvođače.

Ako mi se neko obrati i vidim da to ima smisla, pristanem. Gotovo nikad samoinicijativno ne nudim pjesmu. Pokušavam da ne spajam muziku i trgovinu. Bilo bi mi neprijatno da se cjenkam oko pjesme, to je kao da pokušavaš prišiti cijenu na osjećaj, koliko dođe deset deka zaljubljenosti?

Po profesiji ste pravnik i imate advokatsku kancelariju sa ocem. Znači li to da se u Hrvatskoj ne može živjeti od muzike?

Očigledno teško kad se radi o muzici koju ja radim. Stvar je tržišta, mala je Hrvatska, a Pavel ne svira ultra komercijalnu muziku. Neke kolege umiju da žive od svog autorstva, potentniji su u smislu toga što masa voli, možda jednom i ja naučim.

Da li vam se nekad kolege obraćaju da ih zastupate kad je u pitanju povreda autorskih prava?

Ponekad, iako se na prste ruku može nabrojati broj predmeta u slučaju kršenja autorskih prava. Još je nivo svijesti o tome što je intelektualno vlasništvo i što su to autorska i druga srodna prava niska, HDS i Zamp rade na tome da se to promijeni i polako uspijevaju.

( Marija Vasić )