Voz

Japan je ovih dana slavio pedesetogodišnjicu od pokretanja superbrzih vozova.To samo po sebi ne bi bilo ništa čudno da živite u nekoj razvijenoj evropskoj zemlji, gdje je takav vid prevoza svakodnevica. Međutim, kada ste stanovnik države u kojoj imate superspore vozove, morate se zapitati da li vi i prosječan Japanac živite u istom dobu.

Kada shvatite da je za nekada razrušenu zemlju, pogođenu atomskom bombom, daleka prošlost nešto što je za nas daleka budućnost morate se osjetiti deprimirano. Realnost je surova i govori da ćemo mi tek za pedeset godina možda imati vozove koji idu brzinom japanskih od prije pedeset godina. Jaz između ove dvije civilizacije je sto godina. „Pa da li je ovo moguće“, rekao bi jedan poznati sportski komentator.

Poražavajuća je činjenica da dok većina civilizovanog svijeta hita naprijed, mi hitamo nazad. Neshvatljivo je da se našim prugama i putevima vozilo brže prije trideset godina, nego danas u eri superbrzih kompjutera i savremene tehnologije. Zapanjujuće je kako se mi mirimo sa tim da svjesno zaostajemo za svijetom i koliko nam je malo laži potrebno da vlasti oprostimo sve?! Dovoljna je jedna vrpca sa otvaranja autoputa i kompjuterska animacija istog da mi ponosno slavimo ovu i ovakvu vlast. Možda je toj kompjuterskoj animaciji trebalo dodati kolonu vozila sa crnogorskim zastavama kako jezde putem, sve uz zvuke sirena, pa da ugođaj bude potpun, a ponos veći.

Da li se neko zapitao o mogućnosti da ta razlika između nas i Japana bude još veća i dublja, pa da recimo u skorijoj budućnosti ne budemo u mogućnosti komunicirati sa savremenim svijetom, jer će tehnološki jaz između svijeta koji zaostaje i svijeta koji žuri biti prevelik. Možda je ovo pitanje za futuriste koji bi mogli da predvide određena kretanja i dešavanja u budućnosti. Pitanje za Vladu Crne Gore je kako namjerava da nas održi tehnološki i infrastukturno živima? Ono što sada imamo jeste bolesnik koji je na aparatima i koji preživljava iz dana u dan. Imamo najminimalnija ulaganja u razvoj nauke, tehnologije i kadrova. Većina učenog svijeta ili je već vani ili namjerava ići vani. Nama ostaju UDG generacije, koje hiperprodukuju privatni univerziteti, a koje su većinom željne zvanja, a ne znanja.

I na kraju, ipak moram biti patriota i poručiti Japancima da nemaju samo oni lijepe vijesti vezano za vozove imamo i mi. Naš superspori voz na relaciji Podgorica-Nikšić već nedelju dana niko nije kamenovao, čisto da se zna.

( Goran R. Đurović )