Hirurg porijeklom iz Crne Gore obavio čuvenu transplataciju lica

“Najteži trenutak operacije bio je kad smo mu skinuli lice”, kazao je Bojović

136 pregleda8 komentar(a)
04.10.2014. 08:28h

U svijetu medicine, Ričard Li Noris je poput rok zvijezde.

Poslije slučajnog ranjavanja sačmaricom, ovaj 39-godišnjak podvrgnut je jednoj od najsloženijih transplatacija lica u istoriji, tokom koje je dobio nove zube, vilicu, čak i jezik od donatora.

Operacija duga 36 sati bila je krajnje kontroverzna – Noris je imao samo 50 odsto šansi da preživi – ali je njen rezultat bio ne samo nov život za njega, nego i osnova za liječenje vojnika i ostalih žrtava ozbiljnih facijalnih povreda.

U operaciji je učestvovao i Branko Bojović, američki plastični hirurg rodom iz Crne Gore.

“Najteži trenutak operacije bio je kad smo mu skinuli lice”, kazao je mladi plastični hirurg, specijalizant Harvarda, koji je prije dvije godine sa još četvoricom kolega operisao Norisa na Univerzitetu u Merilendu. “To je bila moja najteža operacija. Situacija u kojoj nemate vremena da razmišljate”.

Noris je kazao za časopis GQ da je ponosan na to što je bio “laboratorijski miš” ljekarskom timu, među kojima je i Bojović, čiji je otac iz Nikšića.

Jedan od ljekara koji je izvršio operaciju u medicinskom centru Univerziteta Merilend, Dr Eduardo Rodrigez, kazao je da je Noris, kada se odlučio za transplataciju, na sebe preuzeo ogormnu odgovornost.

“On nikada nije mislio na sebe u svom tom procesu”, rekao je Rodrigez za GQ.

“Uvijek je mislio na to kako može pomoći povrijeđenim borcima i drugim ljudima. Kako im može uliti nadu. On je jedan izuzetan čovjek”.

Noris je imao 22 godine kada mu je lice “eksplodiralo”.

Jedne noći vratio se kući pijan i nakon svađe sa majkom je uzeo sačmaricu i rekao da će da se ubije. Metak je slučajno opalio, a po zidovima sobe i njegovoj majci našli su se ostaci njegovog mesa, zuba i kostiju.

U toj nesreći je ostao bez zuba, nosa i dijela jezika.

Mogao je da uživa u ukusu hrane, ali je ostao bez čula mirisa.

List napominje da lice nije organ poput jetre ili srca, koji se često presađuju. Lice je više poput šake ili stopala, a Norisovo tijelo će uvijek njegovo novo lice “smatrati” stranim tijelom, zbog čega ga njegov imuni sistem stalno napada.

Zbog toga mora da pije koktel ljekova do kraja života, što utiče na njegov imuni sistem. Norisu nije dopušteno da pije, puši, sunča se previše.