Pravi Prle iz "Otpisanih": Stvarno je bilo filmskih akcija
Rajko Đaković je ponosni partizan i jedini živi pripadnik šestočlane grupe partizanskih ilegalaca koji su 1944. godine njemačkom okupatoru pravili ršum po Beogradu
Pravi Prle iz „Otpisanih“ danas ima 92 godine i živi svoje penzionerske dane u Beogradu u skromnom stanu u jednoj od ulica iznad Slavije, piše "Alo".
Rajko Đaković je ponosni partizan i jedini živi pripadnik šestočlane grupe partizanskih ilegalaca koji su 1944. godine njemačkom okupatoru pravili ršum po Beogradu, sve do oslobođenja.
Podvizi Đakovića i njegovih „gerilaca“ u okupiranom Beogradu poslužili su kao potka za kultnu seriju. Ipak, čuvenog glumca Dragana Nikolića Prleta, koga svi znamo, a koji je zapravo glumio našeg današnjeg junaka Rajka, nikada nije upoznao.
"Gledao sam „Otpisane“, kako da nisam. Bilo mi je uzbudljivo, sve me je podsjetilo na ta naša vremena. Ali moram da vam priznam da ni izdaleka nije moglo biti onako kao na ekranu. Naravno da nismo onoliko Švaba pobili. To su priče za malu djecu da se Švabi onako lako pobjegne. Sve je bilo dođavola rizično. Akcija je bilo apsolutno mnogo. Dosta njih i filmski uzbudljivih, poput one kada je kosmajski odred zarobio limuzinu ministra zdravlja u Nedićevoj vladi. E ta scena, kada Pavle Vuisić mrtav ladan sedne u ta kola i sa radistom se odveze u Beograd je potpuno autentična - priča Đaković.
Pavle Vuisić zapravo je “ukrao” scenu od Rajkovog lucidnog saborca Živojina Žineta Anđelkovića, koga je 92-godišnji Prle toliko često pominjao u ovoj priči da se može pomisliti da bi on vrlo lako mogao biti pravi Tihi.
Međutim, jedini živi svjedok ove specijalne družine objašnjava da su u likove iz „Otpisanih“ utkani djelovi karaktera svakoga od prave šestorke.
"Ja, na primjer, nisam bio boem kao Žine. Bio sam mnogo sračunat. Samo je Žine mogao onako hladnokrvno i bez mnogo razmišljanja da sjedne u onaj auto i ode u okupirani Beograd. Za Olgu Vrabič, Slovenku koja je bila šef grupe, mogu da kažem da je bila divna žena. Hrabra prije svega. Tu su još bili Kaća Balnoman, Miloš Vučković i jedan radista - prisjeća se Rajko Đaković dok s naporom ustaje iz svoje stolice da pokaže specijalnu fasciklu u kojoj se, na već požutjelim papirima, čuvaju njegova sjećanja baš na ovaj period.
Na veliku vojnu paradu 16. oktobra, povodom 70. godišnjice oslobođenja Beograda, ipak neće moći da ide.
"Rekli su mi da će da me zovu, ali noge ne bi izdržale", priznaje Rajko Đaković.
( Vijest online )