Đuro Radosavović: Pokušaću da oživim Podgoricu

Studenti crnogorskog jezika i južnoslovenske književnosti sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću, zahvaljujući NVO „Hiperion“ imali su priliku da se druže sa mladim crnogorskim piscem i kolumnistom Đurom Radosavovićem koji je 2011. objavio roman „Budva, bagra i blud“, dok u „Vi j estima“ dvije i po godine objavljuje kolumnu „Kosmos ispod sača“.

Radosavović je, kako sam reče, počeo da piše zbog nekog „generacijskog krika“, želje da sve one sputane priče ispriča na svoj način, da se isprazni i olakša dušu. Sebe, prije svega doživljava kao pisca, a ne kolumnistu, a ne smatra se ni književnikom pošto se zbog toga izraza osjeća „mrtvim“, jer kada za nekoga kažu da je književnik uglavnom je riječ o mrtvoj osobi koja ne može da brani sebe i svoja djela.

„Poeziju ne pišem jer to što pišem meni nije dovoljno dobro, a poezija koju ja volim traži mnogo, a nijesam u stanju toliko da joj pružim“, kazao je jedan od osnivača i glavni urednik portala „Stribor strašni“, male, literarne gerilske grupe koja se bori protiv nepismenosti i dosade.

Njegov prvi roman prikazao je „tranzicionu Budvu“, kako autor reče, „rent a grad“ koji živi nekoliko mjeseci, dok će se radnja romana koji je u pripremi odvijati u Podgorici.

„Bavio sam se Podgoricom ne zbog patriotizma, da bih je sačuvao od zaborava, već da vidim da li mogu oživjeti grad u kome živim i da li postoji heroj moje generacije, generacije koju su svi zgazili. To je neka moja želja da pokušam da dešifrujem grad i jednu generaciju", kazao je Radosavović koji je kao laureat konkursa Francuskog kulturnog centra, 2008. bio gost 61.filmskog festivala u Kanu.

Vjeruje u polemiku i konstruktivne rasprave, a protivnik je prepirki podjela, svrstavanja na ovu ili onu stranu. Smeta mu agresivnost propagiranja crnogorskog jezika, nacionalizam koji uništava sve što je napredno i građansko, zloupotreba državnih simbola i himne, proglašavanje za državnog neprijetelja svakog ko ima drugačije mišljenje od vlasti.

„Ako razumiju što pričam i mogu pročitati ono što pišem bez korišćenja rječnika, zašto onda traže od mene da se svrstam na ovu ili onu stranu“, kazao je pisac koji, kako reče sa osmijehom, priča podgoričkim književnim jezikom.

Književna scena mu u Crnoj Gori liči na „špansku seriju“ gdje vlada velika sujeta, a monopolski krugovi funkcionišu po principu nezamjeranja.

„Književna scena je prilično učmala jer ne postoji mogućnost povezivanja ili zato što su svi previše individualci ili su pesimisti pa im nije do povezivanja“, kazao je Radosavović.

Čudna mu je konstatacija jednog pisca da mladi autori u Crnoj Gori nijesu dovoljno nacionalno opterećeni. Iako, kako je kazao, bolje prolaze ti „dovoljno nacionalno opterećeni“, projektovani pisci čija djela trpe zbog podobnosti, čitaoca ne možeš kupiti i na silu pridobiti.

Neizostavno pitanje medijatorke tribine Jelene Trebješanin bilo je da prokomentariše osnivanje Fakulteta za crnogorski jezik na Cetinju.

"U nenormalnoj zemlji logičan slijed je otvaranje jednog takvog fakulteta jer nikome ne odgovara fakultet gdje može da se rodi slobodna građanska misao. Nakon dvije crkve, dva jezika, dvije zastave, došao je red i na dva fakulteta za crnogorski jezik. Mi smo šampioni u tome", kazao je Radosavović.

Često stižu poruke “Pazi se”

Radosavovićeva kolumna „Kosmos ispod sača“ mu je omogućila titulu opasnog pisca jer se umjesto direktnog prozivanja odlučio za mnogo jače oružje humor i ironiju.

„Inspiracije uvijek ima i pišem o životima malih ljudi, onih koji nijesu u fokusu društva. Ne smeta mi ako je neko lopov, lopova ima u svakom društvu, ali mi smeta ’seljački lupež’ koji ima priliku da ’kroji’ živote i donosi odluke. Neke stvari ne mogu da prećutim i onda to kažem kolumnama“, kazao je autor koji je često zbog pisanja dobijao poruke da se „pazi “.

„Po kom to principu funkcioniše kultura u Crnoj Gori, ako neko treba da se zbog pisanja ’pazi ’“, upitao je Radosavović.

( Svetlana Mandić )