Štednja vodi Evropu u propast, a glavni krivac je Njemačka
Štiglic navodi da je smiješna tvrdnja zagovornika štednje da je ona uspješna i da se to vidi iz činjenice da ekonomija više ne ide nizbrdo. Ako je to kriterijum po kojem ćemo se ravnati, onda možemo reći i da je skok s litice najbolji način silaska niz planinu, ironično je komentarisao Štiglic
Profesor na američkom univerzitetu Kolumbija i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Džozef Štiglic poručio je Evropskoj uniji da mjere štednje koje primjenjuje dokazano imaju štetne posljedice i da će je to upropastiti. On glavnog krivca v6idi u Njemačkoj.
On navodi nesporne činjenice da su sve zemlje EU na ivici ekonomske stagnacije, ako ne i nove, treće uzastopne recesije, da većina zemalja EU još nije dostigla pretkrizni nivo BDP i da je stopa nezaposlenosti izuzetno visoka, a među mladima alarmantna.
Prema Štiglicovoj računici, BDP eurozone je danas 15 odsto manji nego što bi bio da nije bilo krize 2008. godine. To konkretno znači da je od početka recesije izgubljeno 6.500 milijardi dolara, a samo ove godine, tvrdi Štiglic, izgubljeno je 1.600 milijardi, prenosi Index.
Investicije, koje se pokušavaju podstaći ulagivanjem krupnom kapitalu, ne mogu, kaže Štiglic, spasiti evropsku ekonomiju.
"Države se nadaju da će niže poreske stope za korporacije stimulisati investicije, što je obična glupost, jer investicija nema zbog nedostatka potražnje, a ne zbog visokih poreza", tvrdi Štiglic.
Njemačka kriva za nametanje štednje
Ugledni nobelovac navodi da je smiješna tvrdnja zagovornika štednje da je ona uspješna i da se to vidi iz činjenice da ekonomija više ne ide nizbrdo.
Ako je to kriterijum po kojem ćemo se ravnati, onda možemo reći i da je skok s litice najbolji način silaska niz planinu, ironično je komentarisao Štiglic.
On za nametanje mjera štednje optužuje Njemačku i ističe da to utiče ne samo na širenje osećaja beznađa u čitavoj EU, već uslovljava i slabljenje demokratije.
"Kada građani stalno glasaju za promjenu politike - a malo koja politika im je bitnija od one koja utiče na njihov životni standard - a govori im se da se o ekonomskim pitanjima odlučuje negdje drugdje, trpe i demokratija i vjera u evropski projekt", tvrdi Štiglic.
Olandu jedina utehja tapšanje po ramenu Angele Merkel
On kao primer navodi Francuze, koji su na izborima dali glas navodno socijalističkoj vladi Fransoa Olanda, koji im je obećao da će povećati poreze najbogatijima i budžetsku potrošnju, kako bi se olakšao život najsiromašnijima i potstakla ekonomija.
Rezultat je upravo suprotan: francuska vlada smanjila je poreske stope za velike korporacije i krenula u smanjenje budžetske potrošnje. Oland je zbog toga najnepopularniji predsjednik u istoriji Francuske i jedina utjeha mu je tapšanje po leđima njemačke kancelarke, kaže Štiglic.
Svoj uticaj Njemačka na sličan način pokušava da iskoristi i u Italiji, koju tjera na masovnu privatizaciju, ali premijer Mateo Renci za sada se, piše Štiglic, tome uspješno odupire "jer ima dovoljno zdravog razuma da shvati da rasprodaja državne imovine dugotrajno nema previše smisla".
Takve odluke, tvrdi Štiglic, moraju se zasnivati isključivo na tome hoće li građani od njih imati koristi ili neće. A istorija je pokazala da neće.
( Fonet )